„En plein air“ na francuskom znači na otvorenom, na zraku – a to je upravo za mene Bordeaux – grad koji vam nudi ponosita
arhitekturna zdanja, aleje parkova i zelenila te čaroliju okusa francuske
kuhinje. Ti mirisi vas privuku dok šetate dugim popločanim ulicama, pokušavajući
otkriti iz kojeg izloga zbijenih visokih kuća u nizu, trgovina ili s kojih
trgova taj miris dopire.
A M. i meni Bordeaux je bio od izlaska
do zalaska sunca sjaj u očima u društvu
fotoaparata koji je naprestano radio, bilo da smo šetali gradom, bilo da smo
sjedili na teresi kod naših domaćina.
I zaista znam da ljudi Bordeaux i
okolicu dolaze posjetiti radi najboljih svjetskih vina, ali kako svaka priča o
Bordeauxu započinje s vinima, ja sam odlučila napraviti iznimku i pisati o
gradu koji me očarao izgledom i drugim okusima koji su za mene bili novi, a
priču o vinima (u koja se ne razumijem) i siru ostaviti za slijedeći, kraći
post :)
Moja velika želja oduvijek je bila
posjetiti Pariz. Koliko god puta da sam planirala posjet Parizu, ta ideja
nestala bi u samom početku jer su se oduvijek Parizu i meni spriječile na putu
neke druge stvari. I kada smo M. i ja napokon ove godine odlučili otići u
Pariz, Pariz nam je opet „utekao“ jer su nam se neke stvari drugačije poklopile
nego što smo planirali, a što je utjecalo na našu financijsku situaciju. Do
slijedećeg puta još jednom sam mahala Parizu. U tom trenutku imala sam osjećaj
kao da meni i Parizu nikako nije suđeno.
Kada malo razmislite, kada čovjek
odluči posjetiti Francusku, uvijek mu prvo na pamet padne ili Pariz ili
Provansa. Onima koji se ne razumiju u vina, u koje se ubrajam i ja, nije niti
na kraj pameti posjetiti Bordeaux, što je prava šteta jer grad je toliko
prekrasan da ne čudi što je pod zaštitom UNESCO-a.
Kada su nas naši domaćini, dvojac s bloga
Acrobatie Gourmande pozvali da dođemo k njima u Bordeaux, bili smo oduševljeni.
Proveli smo 7 nezaboravnih dana veseleći se svakom novom podatku u koji su nas
upućivali, svakom novom mjestu i građevini koje smo vidjeli, svakoj ulici,
parku, trgu, izlozima, croissantima, baguettima, macaronsima, čokoladicama,
siru, vinu, foie gras, desertima...
Shop |
A kada smo već kod kruha i baguetta,
ono što priznajem Francuzima je da znaju napraviti dobar kruh. Još kao da sam
dijete sjećam se domaćeg kruha koji smo pekli doma na kominu, dok danas redom pekare i dućani nude samu kemiju – što je mene
osobno navelo na to da ga više uopće ne jedem i ne kupujem, osim u rijetkim prilikama.
U Francuskoj smo bili baš kao pravi Francuzi – baguette smo držali ispod ruke i
trgali komadić po komadić dok smo se šetali gradom.
Pekare su u Bordeauxu napravljene,
naravno, s velikim blistavim izlozima, ali je unutrašnjost u rustikalnom stilu
koji vam odaje dašak tradicije. Kruh, baguetti, croissanti, peciva posebno su
poslagani u košarama, najčešće s tkaninama crvenog kariranog uzorka.
Posebno me se dojmila pekara Au
Pétrin Moissagais uređena u rustikalnom stilu gdje u pozadini možete
vidjeti stare krušne peći koje potječu još iz vremena Luja XV, točnije iz 1765.
godine i u kojima se i danas peče njihov kruh. Njihov specijalitet po kojem su
i poznati je upravo kruh Gascon.
Inače, saznali smo da se u Francuskoj
dobar kruh ne radi s kvascem nego s ukvasalim brašnom, kako su slično nekada
radile naše bake, a tijesto za kruh priprema se i do tri dana unaprijed.
Dodatak još pokoje tajne uz sve navedeno i rezultat je predivan kruh koji nije
žilav, koji se ne mrvi, koji je toliko hrskav izvana s predivnom koricom,
a iznutra mekan čak i sutradan.
Pain Gascon/Kruh Gascon |
Croissants |
Malo je stvari u životu koje su mi
ljepše od cvijeta trešanja u proljeće ili
mirisa nježnog parfema čiju bi bočicu cijeli dan držala u ruci, ali Bordeaux
kao grad me potpuno očarao svojom ljepotom i jednostavnošću. Odmah sam
zavoljela njegove spojene visoke kuće s sivim i žućkastim pročeljima, koje sve
u nizu slijede duge popločane ulice, njegova visoka ulazna vrata i velike
prozore na kućama, čak i u kupaonicama. Ono što me posebno oduševilo upravo je
taj spoj kuća koje samo ulica može prekinuti, kao i terase s stražnje strane
kuće za koje nikad ne biste pogodili da se tu nalaze.
I dok smo prvi dan izlazili kroz ta
velika kućna vrata stavljajući nogu za nogom niz kamene stepenice, duboko sam
udahnula da zapamtim taj osjećaj i krenula u istraživanje grada.
Pješaka, turista i bicikli ima na
svakom koraku, autobusi i tramvaji voze svakih par minuta, ali nama je bilo najdraže
pješaćiti do kuće ili po gradu da osjetimo svaku kuću, svaki balkon, svaki
izlog, svaki kafić, svakog Bordoležanina...
Naša polazna točka bio je trg Place
Gambetta kojeg još pamtim kao odredište od kojeg sve kreće za nas u tom
gradu.
Bordeaux je grad u kojem vas okružuju
brojne trgovine, pâtisserie
i chocolaterie s divnim visokim staklenim izlozima koje vas doslovice mame da
uđete u njih i probate sve što je izloženo. Najradije odjednom :) Svaka od tih trgovina ima svoju boju koja predstavlja njihov zaštitni znak,
prekrasne poklon kutije s mašnama i barem jedan proizvod po kojem je poznata i
zbog kojeg se Bordoležani iznova i iznova vraćaju.
Vraćali smo se i mi. Više
puta :)
Nedaleko od spomenutog trga, na trgu Place
des Grands Hommes nalazi se centar (galerija) Marché des Grands Hommes u
kojoj se nalaze brojni dućani, no ja sam zapamtila samo jedan – David
pâtisserie
& chocolaterie koji me odmah privukao prekrasno uređenim staklenim izlogom.
Mala ružičasta komoda prepuna slatkiša, bijele poklon kutijice s logom i
ružičastim mašnama i u kutu košara s baguettima i kroasanima definitivno je
bila moj izbor. Tu smo pojeli predivne, još tople kroasane koji se tope u
ustima. Zapravo, kroasane smo jeli po cijelom gradu i s njima praktički ne
možete pogriješiti, ali uvijek smo se vraćali upravo u ovu trgovinu jer su nam tu
kroasani bili srcu i oku ugodniji. Osoblje je jako ljubazno i dok vi pokušavate
izreći pristojni „dobar dan, želim dva kroasana“ na francuskom, oni već kuže da
ste stranac. Kada kažete da ste iz Hrvatske samo čujete riječi hvale o
predivnoj zemlji i lijepim djevojkama.
I vjerujte, dok ne probate francuski
kroasan, ne znate što propuštate. Osobno, volim kroasane, ne - točniji izraz bi
bio da sam luda za njima. Probala sam sve što se kod nas ponuditi da, ali kada
jednom probate prave, domaće pravljene kroasane u Francuskoj, dođe vam da više
nikada ne okusite niti jedan kroasan iz naših pekara. Jer pogrdno je naše
kupovne „kroasane“ koji su žilavi i ostavljaju vam masnoću na nepcu nazivati
kroasanima.Tijesto koje je savijano i premazivano maslacem toliko je mekano da
se topi, kada u ustima ostaje okus pravog maslaca, a korica je toliko hrskava i
istodobno mekana da u trenutku poželite još i još – to su pravi korasani.
Definitivno smo uživali u njima :)
Kada izađete iz spomenute galerije,
naići ćete na slatku malenu trgovinu okruženu staklenim izlozima s skladnim
dekoracijama u boji fuksije i crne, Douceurs de Louise. Odmah će vas
privući tenda u boji fuksije i kristalno čisti izlozi s pregršt čokoladica i
macaronsa.
Vlasnik trgovine je Philippe Andrieu, 43-godišnji bivši šef
istraživanja i razvoja u poznatim Ladurée trgovinama, koji se odlučio s
obitelji preseliti iz Pariza bliže rodnom mjestu i doslovice je „zapalio“ grad
svojim macaronsima.
Kada uđete u trgovinu možete birati između raznih
vrsta macaronsa i čokoladica te poklon kutijica koje bi najradije sve
pokupovali kada bi vam stale u putnu torbu :)
Moji prvi macaronsi u životu bili su
upravo njegovi i bili su prava čarolija okusa i mirisa. Toliko su mekani i
hrskavi da vam se doslovno tope u ustima, a krema stvara eskploziju okusa za
vaše nepce. Nakon što smo probali ove macaronse, nismo imali potrebe dalje
eksperimentirati, a i kada vam Bordoležani kažu da su njegovi najbolji u gradu,
tu im vjerujemo na riječ.
Probali smo masacornse od vanilije,
karamele, čokolade, pistacija, latica ruže i baiser du Louise i dvaput smo se
vraćali po još. Iako macaronsi predstavljaju malo skup hobi da biste ih jeli
svaki dan, ipak nisam mogla otići iz Francuske, a da potpuno nisam uživla u
njima.
Douceurs de Louise |
Macarons |
Mene su osobno oduševili oni od
vanilije, latica ruže i posebno Baiser du
Louise (u doslovnom prijevodu Louisin poljubac), koji su meni bili pravi
masarons poljubac, spoj su cvijeća i voća, a koje vam je dovoljno uzeti u uke i
mirisati prije nego ih doživite okusom. Kada
smo se vratili po još, prodavačica nam je objasnila kako Philippe voli
eksperimentirati s cvijećem i voćem i ja sam mu na tome zahvalna jer Baiser du Louise moji su omiljeni.
Koliko sam shvatila, predstavljaju spoj latica ruža, malina, jagoda i još nekog
voća kojeg nisam razumijela ni zapamtila na francuskom :)
Kada smo izašli iz trgovine s vrećicom
u ruci, tražili smo udobno mjesto gdje ćemo se smjesiti, udahnuti zrak punim
plućima i navaliti na macaronse. Malo po malo, da ih prvi puta doživimo.
Ubrzo smo našli klupicu u mirnom parku
gdje su oko nas kljucali vrapci i golubovi, udahnuli miris blagog vjetrića što
je puhao s rijeke La Garonne i počeli kušati svoje prve macaronse.
Zbilja se divim Francuzima kojima je
zanimanje chocolatier visoko
rangirano jer sve ima svoje zašto i zbog čega kada jednom probate njihove
čokoladice. I dok kod nas u slastičare idu djeca koja nisu u osnovnoj školi
ostvarila najbolje ocjene i ne mogu upisati gimnazije, u Francuskoj doživite
jednu drugačiju sliku gdje su slastičari jako cijenjeni i gdje se chocolatieri jedni
s drugima natječu tko će napraviti bolje čokoladice ili čokoladne skulpture. I
onda se u izlozima svojih trgovina njima ponose.
Jedna od takvih je i Chocolaterie
Saunion, obiteljska chocolaterija predivno ukrašena u nježnoj zelenoj i bijeloj boji, koja vas
doslovice poziva unutra. Kada jednom uđete i doživite tu raskoš prostora
ukrašenog ogledalima, a ispred svakog stalci s čokoladicama, znate da ste
upravo zbog ovakvih stvari sretni što ste živi i zdravi. Što ste imali prilike
da to doživite barem jednom u životu.
Chocolaterie
Saunion nudi pregršt čokoladica koje djeluju
kao malene posebne bombonjere.
Tu smo probali: Truffle nature, Guinette
(višnja s peteljkom u alkoholu i čokoladi – jedan od njihovih najprodavanijih
proizvoda), Pistache (čokolada
punjena pistacijima), Manjari (čokoladice
koje se rade od kakaovca koji dolazi s Madagaskara), Le Cailhau (spoj džina i limuna, naše omiljene) te Feuille de Vigne (čokoladica u obliku
lista vinove loze punjena žele bombončićima koji se rade od vodice koja se
dobiva iz cvijeta vinove loze. Cvijet vinove loze na životu stoji oko dva dana
i ukoliko se ne ubere, pretvara se u maleni grozd. Upravo od tog cvijeta
posebnim postupcima dobiva se vodica od koje se rade ovi žele bombončići).
Vlasnica je susjeda naših domaćina
i bili smo ljubazno primljeni, malo smo fotkali unutar trgovine, a za besplatnu
degustaciju dobili smo još jednu čokoladicu koju smo rado pojeli :)
Truffle nature, Guinette, Pistache, Manjari, Feuille de Vigne |
Još jedna chocolateria koja me
oduševila svojim kreacijama je Maison Georges Larnicol, koja vas
odmah s ulice privuče brojnim čokoladnim skulpturama u obliku bista, ribica,
košara s voćem, automobila i ostalim čokoladicama, macaronsima i onim što smo
mi posebno probali i zavoljeli - Cannelés
Bordelais.
Iako Cannelés Bordelais nismo
probali baš u toj chocolateriji, zavoljeli smo ga. Riječ je o kolaču koji je
tradicionalan za područje Bordeauxa i koji se peče u malenim bakrenim
kalupićima koji su nužni da se stvori
smeđa ljepljiva korica izvana, a mekana sredina iznutra koja mene
podsjeća na tijesto za palačinke.
Cannelés Bordelais |
Nakon što nam je duša bila na mjestu
jer smo probali većinu toga što smo htjeli, bili smo spremni da punih želudaca
krenemo u daljnje osvajanje grada, ovog puta ne u gurmanskom stilu, već u stilu
razgledavanja, iako smo putem i dalje jeli kroasane, baguette i popili vruću
čokoladu u obližnjem kafiću :)
Pored Grand Théâtre de Bordeaux,
nalazi se ulica Sainte Catherine, najduža pješaćka ulica u Europi. Ulica je s
lijeve i desne strane krcata ogromnim dućanima s (pogađate) izlozima pa
predstavlja najveću shopping destinaciju u Bordeauxu i uvijek je krcata ljudima
jer obiluje trgovinama s dizajnerskom i nedizajnerskom odjećom, cipelama,
torbama, parfemima, šminkom... Mene se
posebno dojmio maleni dućan Maison du Monde u kojem sam kupila par sitnica za stan i neprestano strepila hoće li
mi se porazbijati u avionu :) Hvala Bogu, sve je došlo u jednom komadu.
Ulica je stvarno duga, ali mi smo je
prohodali do kraja i onda opet natrag :)
Ulica završava sa Porte d'Aquitaine kojeg na slici možete vidjeti kao velika
vrata u dnu ulice i izlazi na Place de la Victoire na kojem su nam
rekli da se nalaze malene skulpture dviju kornjača koje kao da šetaju, ali su
na žalost bili radovi upravo na tom dijelu i nismo ih vidjeli.
Grand Théâtre de Bordeaux |
Rue Sainte Catherine |
Kako nismo vidjeli kornjačice koje
šetaju, odlučili smo mi prošetati malo zelenijim dijelom grada pa smo otišli u Jardin
Public, gradski park nedaleko od centra grada koji je izgrađen 1746.
godine nadahnut Versailles vrtovima, a obiluje raznim biljnim vrstama, umjetno
stvorenim jezerom, ribicama i patkama. Park je otvoren za javnost, postoje
klupice i travica za piknik, staza kojom možete prošetati ili se baviti sportom
te posebno ograđeni prostor za pse da trčkaraju.
Zatim smo otišli do fontane Monument
aux Girondins koji se nalazi na Place des Quinconces, gdje
smo opet malo fotkali i divili se masovnom zdanju iste. Spomenik je napravljen
u čast žirodincima koji su bili politička struja Francuske revolucije.
Monument aux Girondins |
Nedaleko od spomenika tik uz obalu
pruža se rijeka La Garonne. S gornje strane rijeke možete prošetati uz Les
Hangars, dokove uz rijeku koji su preuređeni i u kojima se danas nalaze brojni kafići i maleni restorani.
Nedjeljom se upravo na tom mjestu održava tržnica na otvorenom i tu možete naći
proizvode od sireva, croissanta, baguetta, sendviča, tople hrane do voća i
povrća, ribe i mesa.
Pogled na grad s dokova rijeke La Garonne/View from Les Hangars |
U Bordeauxu postoji nekoliko tržnica
na kojima uvijek možete pronaći Pomme de Terre (u doslovnom prijevodu zemljana jabuka – ili na naški:
krumpir), artičoke, jagode, chorizo
kobasice i razne druge namirnice.
S druge strane rijeke La
Garonne nalazi se tzv. stari most ili Pont de Pierre koji vas
vodi na drugu stranu grada. Dok smo šetali mostom okrenuli smo se prema gradu
da još jednom upijemo njegovu golemu veličinu.
Pont de Pierre |
S druge strane rijeke otišli smo
posjetiti Jardin Botanique, koji obiluje raznim biljnim vrstama,
cvijećem, jagodama, kupinama i malinama, vrtom začina, mediteranskim biljem i
biljkama, žabicama, patkama i ribicama i onim što je mene posebno dojmilo –
lopočima.
Dok sam bila u srednjoj školi u
Cosmopolitenu sam pronašla jednu reklamu za Diesel traperice na kojoj su akteri
slikani upravo na lopočima. Ta slika još dan danas stoji
zaljepljena na zidu moje sobe. Oduvijek sam htjela vidjeti lopoče!
Stoga se unaprijed ispričavam zbog
količine slika s lopočima, ali im jednostavno nisam mogla odoljeti!
Na dnu botaničkog vrta, uz šljunčanu
stazicu napravljeno je nekoliko umjetnih bara za žabice. I urpavo u tom dijelu
rastu lopoči. Kada sam ih ugledala jednostavno nisam mogla vjerovati, sve što
sam imala u rukama osim fotića nabrzinu sam odložila na prvom mjestu na podu i
potrčala kao dijete u njihov zagrljaj. Ako mislite da ih nisam dodirnula, gadno
se varate jer ja sam ih morala dodirom osjetiti. Prvo su to bili zeleni listovi
lopoča koji su plutali na površini vode. Bilo ih je svakakvih, malih i velikih.
Jedan je na sebi imao lokvicu vode, vjerojatno je neka žabica skakala u vodu i
onda sam ih prstom lagano upirala i na njima stvarala lokvice vode koje su se
presijavale na suncu. Kažem vam, kao dijete :) I tek onda sam ugledala u drugoj barici njihove cvijetove. Ružičaste, predivne
cvjetove lopoča i samo sam klečala na tom šljunku, nježno dodirnula njihove
latice i fotkala.
Mislim da sam se tu zadržala više nego u bilo kojem drugom
mjestu u vrtu.
Prošetali smo gradom s našom domaćicom
kroz četvrt Saint Michel i kroz četvrt Saint Pierre smještenom u povijesnom
dijelu grada. Tu smo naišli na malenu trgovinu začinima Dock des épices u kojoj možete naći
razne vrste čajeva, dijonski senf (koji glasi kao jedan od najboljih senfova),
razne vrste začina, ružinu vodicu, matcha čaj, mahune vanilije iz Konga koje se
preporučuju za slana jela, te mahune vanilije s Madagaskara i s Tahitija koje
se preporučuju za deserte te razne vrste drugih začina. Tu sam kupila mahunu
vanilije s Tahitija i jedva čekam da je iskoristim u nekom desertu, možda u Crème
brûlée-u koji nam je spremala naša domaćica.
Tu smo između ostalog pomirisali i
druge začine te kušali senf sa crnim grožđem koji je mene i mirisom i okusom
podsjetio na našu pašticadu.
Kada smo već kod kušanja raznih novih
stvari, osim čokoladica, macaronsa, croissanta, baguetta, raznih vrsta kruha, naši
domaćini ponudili su nam na degustaciju foie gras. Riječ je o deliciji koja
u doslovnom prijevodu znači „masna jetra“. Mi smo jeli termički obrađenu tako
da smo baguette narezali na kriške, stoplili ih u pećnici i preko toga
poslužili foie gras. Nemam nikakvog grizodušja prema bilo kojoj vrsti mesa,
samo ga ne jedem prečesto, a foie gras nam se jako svidjela uz čašu slatkog
bijelog vina.
Svakako vam preporučujem da probate jer je jako fino i teksturom je slična našim paštetama, iako se naravno, ovakva delicija s time ne može usporediti :)
Kada smo došli u kuću naših domaćina,
dočekao nas je i jestivi poklon koji nam je naša domaćica pripremila. Riječ je
o delicijama Noisettines du Médoc, obiteljskoj trgovini koja nudi regionalne
specijalitete. Probali smo dijonski senf
s orasima koji je zaista prekrasan i kojeg ćemo iskoristiti kao preljev za nekakvu
salaticu; La Crème de Noisettines (kremu
od mljevenih lješnjaka koja tučenjem bez ikakvih dodataka
pretvara u krem namaz), a koji ćemo iskoristiti za nekakve kolačiće, Fleur de sel ili u doslovnom prijevodu
„cvijet soli“, morska sol koja se dobiva na način da se skuplja samo površinski
sloj soli i koja je mene oduševila; zatim smo dobili i malene kolačiće koji su
pravljeni s vodicom od cvijeta vinove loze. Oni su me okusom i mirisom posebno
oduševili tako da smo ih odmah pojeli uz čašu slatkog bijelog vina.
Kako smo u Bordeauxu M. i ja bili 7
dana imali smo i previše vremena pa bi se prečesto šetali gradom kojeg smo
(barem centar) upoznali kao da tamo živimo već mjesecima, stalno smo se šetali
po ulicama i mjestima koja su nam se posebno svidjela, posjećivali pekare i
kupovali baguette i croissante. Prošetali smo i do crkve Notre Dame i do katedrale
Saint
André.
Notre Dame |
Saint André |
I kada mi je naša domaćica rekla: „Voljela bih da vam barem jedan dan padne kiša
dok ste tu“ - bila je sasvim u pravu jer doživjeti Bordeaux bez kiše je kao
da ste doživjeli polovicu Bordeauxa.
Iako sam ja više sunčani tip i ne
volim izlaziti po kiši ako baš ne moram, kiša u Bordeauxu je nešto predivno. Ne
samo kišica koja lagano svojim kapljicma natapa grad, nego i ljudi koji žive s
tom kišom. Bordoležani, naime, vani izlaze po kiši kao da je običan sunčani
dan, većina njih je na biciklama, bez kabanica i kišobrana. Bordeaux je bio
toliko drag da je i nama podario kišicu i čarobne trenutke koje smo proveli
zadnjeg dana našeg posjeta tom gradu. I tako smo M. i ja s kišobranom u ruci,
držeći se za ruke, prošetali po gradu koji nam je toliko toga lijepog poklonio.
Pa smo i mi njemu poklonili posljednje
nostalgične poglede na grad šetajući se po kiši uz rijeku, uz fontanu Monument aux Girondins, uz gradski park Jardin Public, uz ulicu Sainte Catherine, prošli smo pored Grand Théâtre de Bordeaux, te smo na
kraju zalutali po posljednje macaronse do Douceurs
de Louise prije nego sjednemo na avion.
La Garonne |
English version
“En plein air” means open air in French…and that’s where M. and I
have been few days ago.
Bordeaux is a city that offers a proud
architectural buildings, green parks and alleys and the magic taste of French
cuisine. And yes,we try them all: croissants, baguettes, macarons, chocolate,
cannelés Bordelais, crème brûlée, foie
gras, cheese and wine...
We have become a sunrise to sunset
twinkle light chaser with our camera by our side. Moments for that aren’t hard
to come by in a early fall in Bordeaux. We all know trips doesn’t last forever
though, so take a deep breath and a good look.
Pin It Now!
Lovely clicks of a town I have never visited... Thanks for sharing.
ReplyDeleteCheers,
Rosa
Rosa, I hope you'll visit BDX someday :)
Deleteajme predivan post, slike, objasnjenja, ma imala sam osjecaj da sam tamo dok sam citala :) predivna je Francuska:)
ReplyDeleteJa sam bila u Parizu i takvu toplinu nisam osjetila nigdje drugdje, bas nesto posebno :)
Svaka ti/vam čast što si uspjela razgledati i pofotkati grad. Mislim da se ne bih maknula od izloga i unutrašnjosti pekara, a i od čokoladica bi me bilo teško odvojiti :)
ReplyDeleteTamara, morala sam :) Izlozi su stvarno prekrasni, nigdje to nisam vidjela!
DeleteKoja ljepota, hvala za divan post i trud da nam pokazes predivne stvari :)
ReplyDeleteGordana, hvala ti :)
DeleteKoja ljepota, ne mogu opisati koliko sam uživala u tvojim živopisnim fotografijama... Odoh sad pogledati još jedanput, uz šalicu čaja, s maksimalnim užitkom...:)
ReplyDeleteTanja, hvala :)
DeletePrekrasan post, baš sam uživala,kao da sam bila tamo.
ReplyDeletePetra, drago mi je :)
DeleteWow, Majo diiivan putopis! Baš sam uživala.
ReplyDeleteFotke su tako lepe i n apravi način dočaravaju šta ste doživeli.
Svaka čast francuzima, stvarno su majstori stila. Mene to uvek oduševljava!
Putovanje kroz Francusku mi je već dugo na listi putovanja i nakon ovog posto Bordo definitivno ulazi u itinerer.
Nevena, baš mi je drago da ti se svidjelo :)
DeleteWOW koji post, koje fotke...
ReplyDeleteUspjela si prenjeti dio atmosfere koju ste tamo okusuli.
Stvarno vam je bilo predivno i jedva čekam nastavak. :)
Andrea, hvala ti :)
DeleteNe samo da znaju kuhati, nego im je kuhinja očito i umjetnost. Uživala sam u fotkama i riječima :) I zbilja, ponekad nam i gradovi koji ne zvuče jako zanimljivo pokažu nešto čime se oduševimo (naučila sam to nekoliko puta :D) i vrijedni su posjeta. Moram se osvrnuti i na kruh - ja sam ga također prestala kupovati, a dobar kruh jako volim makar ga više ne jedem ako nije domaći. A i croissanti ovdje izgledaju onako kako bi trebali izgledati, sočno i kao nešto što zbilja možeš zagristi i pomirisati.. O slasticama ne mogu ništa komentirati jer sam slaba na njih i sad samo slinim nad fotkama :D
ReplyDeleteAnja, hvala ti :)
DeleteDiiivan putopis, baš sam uživala. Hvala ti što si nam tako lepo opisala i predstavima BDX. Divan grad. A od fotografija radnja sa čokoladama ne mogu da se odvojim. :)
ReplyDeleteZoka, nisam ni ja mogla, hvala ti :)
DeleteKrckam poslednje sate na poslu i čitam ovaj divan putopis.Mnogo mi je dobro u Bordou.Klanjam se pred svim onim hlebovima!!!
ReplyDeleteHvala za adrese, jer će mi jednog dana sigurno zatrebati :)
Senka, nadam se da će ti zatrebati :)
DeleteDa znaš da obično sedim za stolom kad sam na laptop-u ali videvši ovaj prelepi post uzela sam ga u krilo i lepo se preselila na kauč da uživam. Znaš nije isto biti u jednom gradu kao turista, sam samcijat ili imati nekoga ko tu živi da ti pokaže sva skrivena mesta. E zaista je čaroban, ali čaroban grad.
ReplyDeleteMajo, sad mi reci ne mogu ovi kroasani biti bolji od tvojih, sigurnoo ne. A hleb, e svaka im čast. Da li to misliš na kiselo testo, tj starter ili je fora u brašnu samom koje je praškasto. Kako god, bez furune i drva ništa od dobrog hleba.
Svaka čast tvojoj dvojnici, imam utisak da ste se tako lepo našle i to sa svojim muževima. Divno!
Lokvanji, a pa da, ti njih nemaš na moru, pa su ti egzotični. I ja ih volim, baš ih volim.
Jelena moja, hvala ti, bilo nam je super :) I sam grad je doživljaj, svi ti izlozi, pekare, chocolaterie...
DeleteKroasani su san snova, nitko ih ne može napravitikao oni - skućila samd a postoje "obični" sa margarinom i sa maslacem - mi smo jeli stalno one s maslacem :)
Šta se tiče kruha, mislim da je tajna i u tijestu, a za ukvasalo brašno stvarno ne znam. Možda naša domaćica zna nešto detaljnije :)
Zdravo Jelena!
DeletePokusat cu ti odgovoriti na pitanje, nadam se da ce odgovor biti jasan.
Pocnimo od jezika. Na fr. se razlikuje "levure chimique" (prasak za pecivo), "levure boulangère" (suhi kvasac), "levure fraîche" (svjezi kvasac) i "levain". Ovaj zadnji je tajna kruha kakvog evocira Maja. On moze biti tekuci, polutekuci i cvrsti. U svakom sluacju, za dobivanje tog kvasa treba brasno+voda (+ eventualno grozdice/krumpir/med...). Okus i testura kruha ce ovisiti i o brasnu koje si odabrala za taj kvas (starter) te brasna kojeg si odabrala za kruh (kombinacija bijelo brasno za kvas+integralno za kruh daje potpuno drugaciji rezultat od razenog brasna za kvas + integralnog za kruh, npr.) Za krusnu pec se slazem s tobom :), glede nje, ostaje kontrola vlage koja je vazna za koricu.
Ako te put nanese u FR i ne budes imala nekog da ti navede dobru pekaru, trazi one s natpisom "pain au levain".
Ispricavam se na dugom odgovoru, nadam se da je jasnije:)
Veliki pozdrav!
Hvala Acrobatie! Ja sam se kroasana po Majinom receptu i od tada ih samo tako pravim, ali sumnjam da bi ostala ravnodušna u jednoj francuskoj pekari! Svašta ljudi zovu baget, a to je jednostavnoo neponovljivo u našim kuhinjama, kao i obična, seljačka pogača iz furune ili proja od kukuruznog brašna dobijena na vodenici.
DeleteJao, predivno, hvala ti na ovom postu, uživala sam u svakoj fotki, u svakoj riječi. Ona pekara mi nejde iz glave.
ReplyDeleteDunja, hvala ti! I nama su pekare zapele za oko!! :)
DeleteΗello to аll, how is all, I thіnk every one is getting moгe fгom this web
ReplyDeleteѕite, and your viеws are fastіdious designеd fоr nеw visitοrs.
My web page ... new penny auction
Bonjour Maja!
ReplyDeletePousavala sam otvoriti post vise puta, ali bilo je problema s ucitavanjem stranice. Kad je uspjelo, skuzila sam zasto:) Svaka cast na volji za pisanje teksta i upload fotografija! Mozda da malo razradis stvar i prodajes ovo kao brosuru:)? Salu na stranu, drago mi je ako ste ponijeli lijepe uspomene.
Hvala vama šta ste nas pozvali i ugostili, bilo nam je super :)
DeleteOlé! Javi kad probas kremicu od ljesnjaka i senf, zanima me kako ce vam se svidjeti:)
Deleteprogutao sam i tekst i slike! divno! :)
ReplyDeleteHvala :)
DeleteNakon druženja u Trogiru pravac Bordeaux! Super ste mi <3 Maja ovo je prekrasnoooooo!! Ne mogu se nagledati slika! Slažem se za macaronse, probala sam jednom prilikom takvu kombinaciju, ruže i malina i taj okus je nešto nezaboravno :) Još jednom, drago mi je da ste se lijepo proveli i hvala ti na ovako divnim fotografijama, imam osjecaj kao da sam bila tamo <3
ReplyDeletebravo za detaljne fotke i tekst, baš krasan putopis!
ReplyDeleteMajo, prekrasan post, uzivala sam u svakoj fotki i opisu i gotovo da sam mogla da osetim miris sveze pecenog hleba, macarons-a i kisice koja vas je ispratila... posebno su me dojmile slike iz parkica i izlozi poslasticarnica.:)) Svaka cast vasim domacinima i drago mi je da ste poneli tako lepe utiske, a hvala i tebi na ovom divnom putopisu i svim detaljima koje si tako slikovito podelila sa nama.:))
ReplyDeleteprelijep putopis, uzivala sam kroz tvoje slike i opise! a pariz ce jednog dana doci na red, kad za njega bude vrijeme :)
ReplyDeleteMaja draga ovo je prekrasno, i gledati i čitati, pa opet gledati....., i tako se već nekoliko puta vraćam na svu ovu divotu. Ne znam niti što bih posebno izdvojila, sve mi je tako lijepo i interesantno. Drago mi je da ste bili na ovako lijepom putovanju i krasno se proveli. Čekam nastavke :)
ReplyDeleteJednostavno WOW! I fotke, i doživljaj i sve redom...posebno me privukla ona slika sa kruhom i macaronsima <3 čekam ostatak!
ReplyDeletemoram ti priznati, gledam savršene fotke i čitam predivan putopisni post već treći put, i još uvijek ne znam što da napišem. I ja sam poželjela posjetiti Bordeaux i probati sve te fine, kruhove, čokolade, vina,i sireve
ReplyDeletePročitala sam post još prošle nedelje, ali nisam tada stigla napisati komentar. Uglavnom, jako sam uživala čitajući. Predivan putopis pun sjajnih fotografija.
ReplyDeleteInace, ja sam zaljubljena u jug Francuske... Bila sam u Nici i odusevljena sam! :)
uz jutranju kavu, stvarno mi nema boljeg, nego procitati nesto ovako interesantno i pogledati prekrasne fotke iz grada u kojem nikad nisam bila! odmah me krene zelja da spakiram kofere! cekam drugi dio!!
ReplyDeleteEvo,ja tek sada vidim ovaj post, isto ga upijam uz jutarnju kavicu.
ReplyDeleteMajo, moj naklon! Prekrasno ispričano i dočarano :) Jako mi je drago što ste tamo tako uživali i bravo za vaše domaćine <3
Zbilja sam uživala u svakom retku, u svakoj fotki.
svaki put se rado vratim na ovaj post, naročito sad dok sam još friška iz Francuske i pod dojmovima :)
ReplyDeleteovakvi "starinski" vrtuljci su po cijeloj Francuskoj, dosta sam ih viđala u Rennesu, prekrasni su.
Za kroasane apsolutno potpisujem sve što si napisala, jela sam ih svaki dan, po nekoliko puta :)
Jel mi vjeruješ da sam u 10 dana boravka u Francuskoj pojela samo 1 macaron? :)
Tamara, znam, znam... Uvijek ti je premalo vrimena što god da radio ili što god da pojeo... Ja sam pojela 10ak macaronsa, a kroasane više niti ne brojim - nekoliko njih na dan :) Prošlo ej više od mjesec dana otkako smo bili u BDX i još sam pod dojmom. Zamišljam kako je tek tebi koja si se friško vratila iz Pariza i Rennesa :)
DeleteHvala vam svima na komentarima :)
ReplyDeleteZbilja su savršene fotografije!! S tek sve te slastice :))
ReplyDelete