Odrasala sam u ovom Trogiru/I grew up in this Trogir

Please, scroll down for English version

Main square

Ovo nije samo priča o gradu Trogiru.

Ovo je priča o gradu u kojem san odrasla, stekla prve prijatelje, priča o gradu u kojem san se prvi put zaljubila, prvi put držala za ruke, doživila prvi poljubac. Nadasve, ovo je priča o gradu u kojem san pustila prvu suzu, gradu koji nosi tolike uspomene, gradu kojeg nosin u srcu.

Bila je to ljubav na prvi pogled.

I izvan mojih subjektivnih doživljaja, ovo je priča o gradu bogatom povišću, kulturom, hranom, festivalima i klapama. Ovo je priča o gradu koji diše svin srcen za dalmatinsku kulturu i običaje svojih starosjedioca, za održavanje čakavskog naričja, a za koje se kaže da niko izvan Dalmacije ne može shvatit šta oni zapravo znače dalmatinskon čoviku i kakve ga to veze vežu za grad, more i Dalmaciju.

Ovo je priča o Gradu kojeg nazivaju i Malom Venecijom.

Stoga, dopustite da vas barem pomoću slika prošetan mojim rodnim gradom. Za početak, zakoračit ćemo preko Malog mosta na sam otok koji je ujedno i cili stara jezgra Trogira. Zamišljat ćemo Trogir u starin vremenima i srednjem vijeku. Prošetat ćemo glavnom gradskom ulicom i popet se na Katedralu Sv. Lovre s koje se pruža jedinstven pogled na staru jezgru Trogira i krovove kamenih kuća. Ako se umorimo, sist ćemo na glavni gradski trg na kavicu ili pak u neku od dalmatinskih konobi. Dalje ćemo prošetat mojon najlipšom Kaleton, zatim rivom. Vidit ćemo Kulu Kamerlengo i predio grada koji zovemo Pasike. Nigdi na svitu nema ovakvog grada koji živi svoja vrimena i kojem su stoljeća dala svoju lipotu. Nigdi nema grada u kojem gradske zidine noću živnu pod vrevom domaćih ljudi i turista, a sa svakog kantuna se čuje dalmatinska glazba.

Tako predivno misto!

Waterfront

Trogir je otok koji se smistia u srednjoj Dalmaciji. Okupan suncem, lipoton i povišću, Trogir je sa cilon svojom gradskom jezgrom (cili otok) pod zaštitom UNESCO-a od 1998.

Gradska jezgra broji oko 5.000 stanovnika, a cijeli Trogir zajedno sa kopnom i okolnim općinama broji oko 15.000 stanovnika. Otok se može obići pješice u 15 minuta.

Trogir je osnovan u 3. st. pr.n.e. kao grčka kolonija u brojnin pomorskin pohodima Grka koji su osvajali Jadransku obalu. Ime grada dolazi od grčke riječi Tragurion šta u prijevodu znači jarac (šta je ujedno i moj horoskopski znak pa čvrsto virujen da nas je sudbina nekako povezala). Ime je dobia po kozama koje su obitavale na planinama, pogotovo na planini Kozjak (Kozjak=koza, jarac) koje se uzdiže iznad Trogira i Kaštela.

Najpoznatiji reljef i obilježje Trogira je reljef grčkog boga Kairosa, božanstva sritnog trenutka za kojeg legenda kaže da je uvik u letu i da ga je teško uvatit, ali ako ga uvatite za uvojak kose koja mu leprša dok on pored vas prolazi poput vitra, biti ćete sritni. Ako ne, trenutak je proša i više se ne može vratit.

North town gate

Spremni za šetnju? Pa krenimo...

Stara jezgra grada Trogira smistila se na malenon otočiću koji se nalazi između kopna s kojim je spojen malenin kamenim mostom (poznat pod nazivom Mali most, Kameni most), te između otoka Ćiova s kojim je spojen većin mostom koji je ujedno i jedina kopnena poveznica  s Ćiovom (poznat pod nazivom Ćiovski most).

Sam grad nekad je bia opasan zidinama radi obrane od navala Mletaka koji su tukli s mora, stoga ima sačuvanu Kulu Kamerlengo, ostatke gradskih zidina, te dvoja Vrata od Grada (sjeverna i južna, a koja su štitla grad). Jedan od takvih ostataka zidina te Sjeverna Gradska Vrata nalaze se na samom ulazu u grad, a koja datiraju iz XV.st. (djelo majstora Bonina iz Milana), a na čijem vrhu stoji kip Sv. Ivana Trogirskog, zaštitnika grada Trogira koji je prema legendi otira kugu iz grada te je potom proglašen zaštitnikom. Kip je osta ka spomenik sve do današnjeg vrimena kako bi i dalje štitia trogirane od nevolja koje ih čekaju.

Kad prođete Mali most i zakoračite na Gradska vrata, službeno se nalazite u staroj gradskoj jezgri Trogira. Ispred sebe možete vidit Gradski muzej. Možete li zamislit povisna vrimena, 15.st.,16.st.,18.st.? Možete li zamislit da su nekada kočije prolazile gradskin kalama, da su se u gradskin palačama skupljali plemići i održavali balovi? Da su postojale klasne razlike i zabranjene ljubavi? Jedna od takvih nekadašnjih palača, Palača Garagnin-Fanfogna, pretvorena je u Gradski muzej. Kad san imala 16 godina, za vrime litnih praznika, radila sam u muzeju. Najviše vrimena provela sam u biblioteci obitelji Gragnin-Fanfogna, a koja je sastavni dio muzeja i datira iz 18 st.

Biblioteku je osnova Ivan Luca Garagnin, arapski svećenik koji je bia postavljen za Splitskog nadbiskupa. Kad se njegova kći Katarina udala za plemića Antuna Fanfognu (porijeklom iz Zadra), obitelji su spojile rijetke knjige i rukopise tako da danas biblioteka broji oko 1000 rijetkih knjiga i oko 400 rukopisa na papiru i papirusu ispisanih hrvatskim, latinskim i talijanskim jezikom.

Main street

Na izlasku iz muzeja, dolazimo do glavne gradske ulice koja nas vodi do Glavnog Gradskog trga.

Na trgu se nalazi Katedrala Sv. Lovre (zvana Katedrala Sv. Ivana), rađena od XIII.–XV. st., sagrađena u romaničko-gotičkom stilu. Glavni kipar Katedrale bia je Nikola Florentinski. Na glavnom ulazu u Katedralu nalazi se svjetski poznat Radovanov portal iz 1240.g., djelo majstora Radovana s prikazima dva lava, Adama i Eve u prirodnoj veličini, lunarni prikaz zodijaka, apostola i svetaca, borbe čovika sa životinjama i razni drugi motivi iz Biblije, sve ručno uklesano u mramoru.U unutrašnjosti Katedrale nalaze se broje umjetnine, a svi stropovi su ukrašeni motivima rođenja Isusa, Blagovijesti, Poklona Mudraca, krštenja Isusa Krista i brojnim drugim detaljima. U Katedrali se također nalaze i grobnice poznatih trogirskih obitelji, zatim brojna umjetnička djela talijanskih romaničkih slikara...

St. Lawrence Cathedral

Kad ste već u Katedrali, preporučujem da se popnete na Zvonik Katedrale visok 47 metara, a s kojeg se pruža fantastičan pogled na narančaste krovove trogirskih kamenih kuća... 

Roofs, view from the Cathedral bell

... Gradski sat iz XV.st.,

Town's clock tower

... Ložu iz 18.st. koja je služila kao sudnica, te glavni gradski trg...

Main square, Town's tower bell, Loggia, Main street

Tu na trgu možete ući i u Crkveni muzej, popit kavicu i slušat dalmatinsku glazbu.

Dalje od trga, hodajući glavnom ulicom iz svakog smjera izviru kalete. U svako doba godine one dišu, one žive. U jesen one su pune jesenjeg lišća, a liti pune turista. Trogirani su u šali glavnu gradsku ulicu prozvali „Pusti me da prođen“ jer ista u noćnim satima vrvi s toliko turista da se do rive kroz uličicu vućemo više od 15 minuta (inače, ne treba više od 3 minute).

Old stone street

Jedna od najdražih i najposjećenijih kaleta je ona koja broji dva kamena stubišta koja vode do privatnih ulaza u stanove koji se nalaze u trogirskim starim kućama, a do nje možete doći odmah ako prije rive skrenete lijevo iz glavne ulice. 

Stone balcony in Kaleta, private house

Kaleta (old stone street), stone stairs

Details

Obiluje detaljima poput starinskih ponistri (prozor) i vrata (tradicionalno zelene boje, od drva), zatim starinskog drvenog ključa kojeg je vlasnik izvisia na zidu poviše starinskog seljačkog stola, kamenih balkona, stepeništa, zelenila i naravno – sušenja robe na tiramoli (špag, konop).

Sušenje robe na tiramoli izazvat će osmih na licu turista, no većini njih predstavlja zanimljiv i simpatičan običaj. Naime, budući da su kalete uske, a kamene kuće spojene tik jedna do druge, a što je običaj u ciloj Dalmaciji, ljudi nisu imali terase i balkone pa su se pametno dositili provuć konop od jedne ponistre do susidne ponistre i tako pomoću tiramola sušit robu na friškome zraku. Di bi drugdi? Osobno, volin taj običaj i želin da se još dugo zadrži :)

Tiramol, old tradition drying clothes on the rope outside

Na izlazu iz Kalete, ako se vratite odakle ste i došli, doći ćete do Južnih Gradskih vrata iz 1593.g., još izvorno sačuvanih u svom drvenom obliku sa metalnim šiljcima. Vrata su također štitila grad od napada, a držala su se zatvorena. Svatko ko je doša na rivu, mora je sačekat propusnicu da uđe u grad.

Ok, vrata ste prošli i nalaze vam se iza leđa. Službeno ste zakoračili na rivu.

S live strane, oko 200 metara udaljen, nalazi se Ćiovski most, jedina poveznica Trogira s otokom Ćiovom.  Tu se nalazi i Samostan i crkva Sv. Nikole, ženski benediktinski samostan  koji datira iz XI. st. Samostan je osnovan poveljom Sv. Ivana Trogirskog, koji je kasnije postao zaštitnik grada Trogira. U samostanu se nalaze trogirske koludrice kojima je moto moli i radi, koje žive povučeno, skrovito i s šutnjom, a od kojih je moja baka kao mlada cura učila kuhati i šivati. U samostanu se nalazi zavidna zbirka Kairos umjetnina, a među kojima je i sačuvani reljef božanstva sretnog trenutka, Kairosa. Navodno kažu da je sam reljef donesen iz Grčke. Tradicionalno se u mjesecu srpnju održavaju dani Kairosa, te se jedan dan festivala proglašava festivalom sretnog trenutka, a kada se izlažu sačuvane umjetnine.

Ciovo bridge

Desno od Južnih gradskih Vrata nalazi se riva i uz nju kafići i restorani. Riva je izvorno bila zemljana, kasnije kamena, a na samom početku, odmah pred Južnim Vratima od grada koja iz kalete vode na rivu, nalazia se stup koji je u srednjem vijeku služia za izvršavanje smrtnih kazni vješanjem.

Caffee bars

U staro doba služila je ka glavna pomorska luka u koju su dolazili začini, vino i maslinovo ulje, prvo od Grka, a potom i od Meltaka. Kasnije, u srednjem vijeku ona postaje glavno okupljalište pomoraca koji su sa sobon nosili čaj, začine, kavu, a potom i začinsko bilje te razne sorte povrća, tako da se stanovništvo od tog vrimena pretežito bavi poljoprivredon, zatim ribarstvon, te u novije vrime i brodogradnjon u obližnjen trogirskom Škveru (brodogradilište, zapošljava veliki postotak trogirana, a nalazi se odma nasuprot rive). Danas, riva liti postaje meta okupljališta nautičara pa se tu često znaju naći skupocjene jahte i jedrilice. Duž cile rive nalaze se brojni kafići i restorani pa đir (šetnja) po rivi ili kavica u kafićima postaje nezaobilazna.

Na rivi se nalazi Samostan i crkva Sv. Dominika. Jedna kaleta u blizini Kule Kamerlengo, u Pasikama, krije i spomenuti dominikanski samostan čije su zidine vidljive s rive, a datira iz XIII. st. Uz samostan sagrađena je i crkvica, a sam samostan ima pomanje unutarnje dvorište koje nije vidjljivo s rive, a u kojem dominikanci uzgajaju povrće. Samostan je izvorno bia sagrađen na samoj obali mora, koja je kasnije nasuta i pretvorena u rivu.

St. Dominic church bell

Pasike

Na samom kraju rive, na zapadnom dijelu, okomito se proteže kala iz koje možete doći u predio grada koji zovemo Pasike. Pasike su ranije bile granica koji je dilia siromašni dio grada od onog plemićkog, no taj zid kasnije je srušen.U Pasikama se nalaze brojne suvenirnice, zatim još restorana (i to najboljih restorana u gradu), malene kamene crkvice kojima Trogir obiluje, kampanel kao ostatak crkvice koja je srušena u II. Svjetskom ratu, kamene kuće te hoteli.

Gospe od Karmena Church

Hodajući dalje kaletom u Pasikama, naići ćete na prekrasnu kamenu crkvicu Gospe od Karmena koja svoj blagdan slavi 16. srpnja svake godine. Crkva se uokolo vrata ukrašava lovorovim listovima u obliku vijenca, a na pročelje crkve stavlja se prvo grožđe. Gospe od Karmela u nas je veliki blagdan, a restorani na taj dan u večernjin satima sklanjaju svoje stolove i podij isprid crkvice postaje prava pozornica za pučku fetštu uz slane srdele, ribu s gradela, crni rižot i muziku uživo. Stara legenda kaže da se na taj blagdan događaju nesriće na moru pa se preporučuje izbjegavanje kupanja. Prema jednoj priči koju mi je baka pričala, na taj dan prije 40-ak godina u Trogiru je pa snig usrid lita. Inače, tog dana vrime je uvik oblačno, ka hladnije jesenje vrime, no navečer se oblaci raziđu i otvaraju vrata litnoj fešti koju trogirani spremaju.

Fort Kamerlengo

Na kraju rive, kao kraj gradskih zidina, nalazi se Kula Kamerlengo koja datira iz XIV. st., meta turističkih fotoaparata te jedna od najčešće posjećenih starih zidina koja se nalazi na samoj obali mora. Kula je nekad služila za obranu grada od Mletaka, a u njoj se nekoliko godina za redon održava i predstava amaterskog kazališta mladih grada Trogira poznata pod nazivom Kamerlengova kći, a koja priča priču o najpoznatijoj trogirskoj legendi iz 13. st. i naravno, neizbježnoj nesritnoj ljubavi.  „Nakon Mletačkih prodora na Trogir, Mleci su uspostavili svoju vlast te je na visoku čast trogirskog kamerlenga bia postavljen mladi mletak Diego Morin, momak otmjenog i bogatog porijekla, a koji se zaljubia u Zoru Dragačevu, običnu pučanku. Njihova ljubav bila je prva i velika, ali Diegovi roditelji nisu preprodili klasne razlike te su uspili istu razorit, a Diega oženit za bogatu mlečanku Orsolu koju su mu naminili. Vinčanje je trajalo dugo u noć, a bilo je široko priznato među Mlecima. Dok je Diego proslavlja svoje vinčanje, Zora je obukla vinčanu haljinu, te okružena laticama ruža popila otrov zbog nesritne ljubavi. Kada je Diego čua za Zorinu smrt, vratia se u Trogir i tu zauvik osta. Za njim je došla i njegova supruga koja mu je nedugo potom rodila kći, prekrasnu Dianu. Diana je bila prelipo, ali bolesno dite. Često je bila zamišljena i najviše joj je odgovarala blizina svog oca pa je često vrimena provodila u kuli Kamerlengo. Budući su svi govorili da Diana sliči na Zoru, Orsola je zamrzila svoju kći i vratila se u Veneciju napustivši dite i supruga. Prije nego je Diana umrla, znala je često pričat o divojci koja je umrla, o svitu u kojem padaju latice ruža na grad i Kulu.

Kad je Diana umrla, legenda priča da Diego zbog grižnje savisti i nesuđene ljubavi više nikad nije progovoria“.

Nekada je Kula bila litno kino na otvorenom, a danas je otvorena za turistička razgledavanja i koncerte. Jedno od najvažnijih ljetnih događanja u kuli Kamerlengo, osim brojnih nastupa klapa, bia je i koncert Tri tenora, a koji se tradicionalno održava svaku godinu za redom dok je Luciano Pavarotti još bia živ. Pavarotti, Jose Carreras te Plácido Domingo tvorili su tri tenora koji su održavali operne koncerte počev od Rima pa preko Trogira. Ako ste ikad imali prilike čut nešto toliko prekrasno popraćeno oduševljenjem, pljeskom i vatrometom, onda znate da ste čuli melodiju koja vam se urezala u sjećanje dok ste živi, a vi ste pak osobno, doživili katarzu poput Nerude dok je pisa o nedostižnoj ljubavi, ili pak ljubav poput Dante Alighierija dok je pisa o svojoj Beatrice. 

Grad Trogir nalazi se u srcu Dalmacije, a njegova blizina zračnoj luci od svega 5 minuta vožnje (4 km) čini ga nezaobilaznom turističkom destinacijom, a čemu su pripomogle i brojne plaže i akvatorij kojima je Trogir opasan, gastro ponuda dalmatinskih specijaliteta u brojnim dalmatinskim konobama, te brojna događanja trogirskog ljeta. Grad vrvi turistima već od ožujka, kada nam prvi stižu Japanci. Uvik popraćeni turističkim vodičima i u brojnim grupama, šetaju i razgledavaju čak i s kišobranima u ruci da ih zaštiti od sunca, a fotoaparati samo blicaju. Nakon Japanaca opet japancu u lipnju. Nakon njih stižu nam Francuzi, zatim Njemci i Mađari, potom Česi, Poljaci i Slovaci, Slovenci, Bosanci te Talijani na njihov neizbježni ferragosto. A onda opet Japanci, izvan turističke sezone, ka da žele izbjeć turističke navale i gužve, nešto na šta smo već svi koji živimo u Trogiru navikli. Na dan našeg vinčanja, Japancima sam bila zanimljiva mladenka i svi su se tili s menom slikat. Među njima bia je i jedan budustički svećenik koji je jedini priča engleski i koji nam je da svoj blagoslov. Japanci su mi ostali u srcu, a sigurna sam da bi i na mene jedno japansko tradicionalno vinčanje ostavilo jak utisak :)

U srednjoj školi te tijekom fakulteta znala sam često radit u restoranima ka ispomoć. Volila sam taj sezonski posal i turiste koji bi dolazili jer sam na taj način upoznavala različite ljude, prakticirala svoj engleski, talijanski i španjolski, a često bi im pričala stare priče o Trogiru. Gosti restorana često su me zvali da sidnen s njima za stol, a često su mi i pričali o svojim gradovima i njihovim iskustvima, a što me je učinilo osobon željnom saznanja o drugim kulturama i putovanja. Tada sam ujedno i prvi put probala dalmatinski aperitiv Travaricu, rakiju rađenu od trava (svaka kuća ima svoj recept. Osobno, stavin smilje, draču, kadulju, rogač, koromač, bobice šrmike. Kažu da liči sve bolesti.). Travarica je išla ka luda, a svi su gosti bili opčinjeni njenin mirison.

My wedding picture with Japanese tourists

Dalmatinska hrana bogata je povrćem i lokalnom ribom te morskin specijalitetima. Hrana je pravljena na maslinovom ulju ili na gradelama (grill), tipično Mediteranska. Gastro ponuda Trogira seže još u prošla vrimena, a do današnjih dana sačuvali se se običaju jedenja Rafioli, Fritula, Kroštula, Rožate, Dalmatinskih torti napravljenih pretežito od bajama (badema). Zatim brudet od ribe, rižoti, riba sa gradela te Pašticada. Za ovo potonje kaže se da svaka kuća u Dalmaciji ima svoj recept i da se sprema drugačije.

Lavander flower

Dalmacija je bogata glazbom.

Svaki dalmatinski gradić ima svoju tradicionalnu klapu, domaće ljude obučene u stare tradicionalne nošnje, uobičajeno crna odijela s starinskim vezom, bilon košuljom i crvenim pojasom od tkanine; koji pivaju o moru i Dalmaciji te ljubavi, a tonovi tih klapa nešto su nezaboravno jer vam natiraju suze na oči.

To je Trogir u kojem sam odrasla.

Old ship's anchor

Nije ga zaništa naš trogirski slavuj Vinko Coce toliko puta opjeva u svojim pjesmama, u kojima ne samo da govori o ljubavi prema gradu i njegovim kalama u kojima smo trčkarali ka dica, već i o ribarima i o Dalmaciji. Meni jedna od njegovih najdražih pisama  nosi naziv Dalmacija, more, ja i ti koja piva o moru i tišini, o nevoljama koje ljude znaju snać, no blizina mora dopušta dalmatinskome čoviku da leti dalje i bez krila. O mirisu mora i tišini, mirisu borova, šumu valova na žalu... I jednom kad je poslušate, shvatit ćete zašto more ozdravlja dušu i zašto toliko volim tišinu litnih noćnih kupanja kada se samo vide zvizde, čuje udar valova po žalu kada prođe prva koća popraćena galebovima šta traže ribu, i kada je misec jedini pratilac u noći... Molin vas, poslušajte pismu i osjetite to :)

Sunset

Trogir je grad koji živi za ljubav. Dalmatincima je ljubav dom. Ljubav nije samo zaljubljenost muškarca i žene, ljubav je i maslina, škrta zemlja, škoj, domaće uzgojena smokva, maslinovo ulje, domaći sir, ružmarin, lovor, lavanda, bačva domaćeg vina, more, nebeske zvizde, brodovi, pisma, vira, okupljanja na kominu... Ljubav je nama u genima i u krvi i ona nas sve veže. Ljubav je Trogir i ljubav je Dalmacija.

Dalmacija je gruda zemlje za koju čvrsto virujen da je voljena, a često je i opivana u stihovima dalmatinskih klapa poput Klape Trogir ili poznate Klape Cambi iz Kaštel Kambelovca ili Klape Intrade čije pjesme volim. 

I na kraju, ostavljam vam meni najdražu pismu koja me pratila za vrime mog studiranja, a koju piva Klapa Intrade & Ribari, čiji me stihovi pjesme Kapetane uvijek iznova raznježe i predstavljaju jednu od ritkih stvari koje mi izmame suze radosnice i suze ljubavi prema mojoj zemlji, škoju, maslini, moru, ribarskim brodićima, mirisu soli u zraku i odsjaju sunčanih zraka u kosi... to je pisma koju sam često slušala dok je moj brat bia po misec dana na dalekim morima, i koja mi je tada mamila i suze tuge.

I pismu bi često slušala sjećajući se njega jer ljubav prema braći je isto ljubav koja nas veže u Dalmaciji... I tko onda može zaustaviti suze koje izazove ova meni najdraža pisma?!

Old fishing boat

„Miris vitar donosi,

val me podsiti na nju,

ne mogu zaboravit moje sunce,moje more i Dalmaciju...

Uvik isto poželim

kada zvizde padaju,

ne mogu zaboravit moje sunce, moje more i Dalmaciju...“

Trogir je grad koji ću uvik nosit u srcu! 

Restaurant

English version

This is not just a story about the city of Trogir, my hometown.
This is the story about the city where I grew up, made first friends, the story of a city where I had my first crush, or had a first tear.

Above all, this is the story of a city that carries so many memories, a town I keep in my heart.
It was love at first sight.

And outside of my subjective experience, this is a story about the city rich with an old legends, history, culture, food, festivals, sounds of traditional music and architecture.
This is the story of a town also known as Little Venice (like Venice, Italy).

So, let me take you through the old town of Trogir. First, we will walk through the North town's gate. Than, we will take a walk through the town and we will imagine historical times.  We will enjoy in the unique panoramic view of Trogir from the St. Lawrence Cathedral bell and we will see town clock tower. If you want to relax we will take a break on the main town square, having a cup of coffee in a coffee bar or a traditional dalmatian fish dish in a restaurant. Nowhere in the world can you find a town that magical town at night time... Stone walls become alive under the street lights, and Dalmatian songs are heard from every corner. And in the sunlight, small stone streets of Trogir under the walk of domestic people and tourists become alive again, never sleeping. Such a magical place to live!

Kaleta, old stone street

Trogir is an island with one of the biggest historical heritage in the world, abound in sun, beauty and history and it's protected by UNESCO since year 1998. Yes, the whole old town core, the whole island  is protected :)

It is located in central Dalmatia (Croatia), along the Adriatic coast. The old town core has 5.000 citizens. You can visit Trogir by walking in just 15 minutes.

Trogir was founded in the 3rd century B.C. as a Greek colony in numerious sea conquests led by the Greeks on the Adriatic coast. Its name comes from the Greek word Tragurion which means goat, named after the goats that have lived in the mountains, especially on the mountain Kozjak 

(Kozjak = goat), which rises above the Trogir and Kastela. Goats were the first thing the Greeks saw when they came to a small island.

The most famous feature of Trogir is a Greek relief of Kairos, the god of the happy moment. Guarded in the Convent of the Benedictine Nuns in Trogir, it displayed a marble bas-relief of Kairos from the 3rd century B.C., a naked young man, running. According to ancient Greeks, Kairos was the god of the "fleeting moment", or  „a favorable opportunity opposing the fate of man." The moment must be grasped (by the tuft of hair on the forehead of the fleeing figure), otherwise the moment is gone and can not be re-captured (shown by the back of head being bald.)

Old town core of Trogir is situated on a small island located between mainland (connected with a small old stone bridge) and between the island of Ciovo (connected with a larger bridge, known as Ciovo bridge). Whole island of Trogir is old town core. Nowdays, Trogir's community is spread to the mainland and with the surrounding villages it counts 15.000 citizens or more.

The city was once surrounded by walls used for defense against Venetians attacks from the sea in the Middle Ages. Most of the town walls, once used as a protection are preserved, forming, in the 13th century, the old center of Tragurium (Trogir). Part of the walls was destroyed in the 18th century, but the Fort Kamerlengo and St. Mark's Tower still dominate among the walls. Also, we have preserved two Gates (North town gate and South town gate), used to protect the city as well. 

New wooden brigde

Ready? Let's walk then!

North town's gate, located at the entrance of the city, dates from the 15th century. On top of the the gate is a stone statue of St. IvanTrogirski from 17th century, patron saint of the town. Acording to the legend, in the Middle Ages he expelld plague from the city and kept many citizens alive.

When you cross the old stone bridge that connects the mainland with the island Trogir, you need to pass under the North town's gate. You are officially in the old town core and you can see the city museum.

Can you imagine the historical times in Trogir? Horses and carriages on the town streets, nobles, balls in the nobles houses, stories considered as legends? One of the old noble palace Garagnin-Fanfogna, which is located on the opositte side of the town's gate, has been converted into a city museum.

When I was 16 I worked in the museum during the summer break, and the most of the time I spent in the famous historical Garagin-Fanfogna library which is a part of the museum and it dates from 18th century. The library was private collection of books and manuscripts founded by Ivan Luca Garagnin, archbishop of Split, Dalmatia. When his doughter Katarina married for a Croatian nobleman Antun Fanfogna from Zadar, the books of two families were united. Today, the libray contains over the 1000 rare old books in Croatian, Italian and Latin language.

Loggia

When we take a walk away from the museum, we will come to the main street wich will leed us to the Main town square.

On the main square there is a St. Lawrence Cathedral built from the 13th to 15th century with characteristics of both Romanesque and Gothic styles. The most important port of the cathedral, and the most valuable work of the Romanesque sculpture in Europe is the Portal of master Radovan from 1240. It shows images from the life of Jesus Christ, Adam and Eve in natural size and other Biblical images, all hand carved in marble.

St. Lawrence Cathedral

If you like, and I strongly recommend, you can climb up to the 47 meters high Cathedral bell tower and have a beautiful panoramic view of the old core, main street, coffee bars on the main town square, city tower clock from the 15th century and loggia which was public court in the 18th century.

View from the Cathedral bell

Further down the main street, just before South town's gate, you can turn left and see the most beautiful (subjective opinion) old stone street in Trogir. I love that street, so the most of my wedding puictures are taken there. There are two stone staircases which leed us to the private entrance of the old Trogir's houses.  There are also stone balcony and lots of flowers, old decorating details such as old wooden table or old wooden key on the street wall. Houses in Trogir are old, built of the stones, narrow and high. 

Stone stairs, Kaleta

Stone balcony

Houses are also connected directly to each other, so they are separated only with old stone streets called Kaleta in Dalmatia. This street is the most famous Kaleta in Trogir, and the tourists love it. I think it's because it reminds them to the Venice. Or maybe, because they can see there old Dalmatian custum like drying clothes on the ropes outside (called Tiramol).

Tiramol

Further down to the coast, on the same end of the main street, there is part of preserved defence walls with tower and renaissance town gates (South town's gate) from 1593. Also known as „porta civitatis“,  they are still preserved in its origin wooden look. Hundred meters away from the gates there are Ciovo bridge, only conection with the Ciovo island.

So, the main street is behind you and you take a foot step to the waterfront (which we called Riva). Isn't it amazing?

Originally, sea was so close to the St. Dominic monastery and St. Dominic church located on the waterfront, but little bit later the waterfront was built. Waterfort was the centre of the maritime travels. In the beginning Greeks and latter Romans were the ones who brought spices, fresh herbs, olive trees. Later, in the Middle Ages, sailors brought tea, coffee, potatoes, so today most of the people here live from agriculture and fishing. Nowdays, waterfront has not lost in its beauty and importance, so it's centre of gathering nautics, sailors, expensive yachts and sailingboats.

Fort Kamerlengo

Among the waterfront are caffee bars and restaurants, and on the same end there is Fort Kamerlengo, from the 14th century. Fort is situated on the south-western edge of the town at the end of the town walls. Venice, immediately after occupying Trogir in 1420. expands this tower into the strong Fort Kamerlengo, and several phases of construction can be seen on it.

When I was little, it served as open summer cinema, but nowdays it plays host to Dalmatian music, concerts and theater plays. Several years in a row, there is playing old Trogir's legend from the 13th century called Kamerlengova kci (in translation, Kamerlengo's daughter) which tells about unhappy love. Legend says: „ After the victory of the Venetians, they established their goverment in Trogir. On the high honor as the guardian of Fort was set a young nobleman Diego Morin, Venetian. Diego fell in love with young Trogir's plebeian Zora Dragaceva. His parents could not get over class differences, so they destroyed their love and married him for a young noblegirl Orsola, also Venetian and also rich like Diego. Wedding was celebrated by Venetian politics circle and talked about it for a very long time. Diego never forgot Zora. On Diego's wedding night, Zora wore a wedding dress, lay in a bed made of rose petals and drank poison. When he heard of Zora's death, he moved to Trogir. Later, his wife came to him and bore him beautiful but sick daughter, little Diana. Diana likes to spend time with father, so she spend the most of the time in Fort Kamerlengo. Residents of Trogir often spoke that Diana looks the same as Zora, so Orsola hated her daughter and left Diana and Diego. Diana often spoke about her dreams. In her dreams she saw the city covered with rose petals and death of young women. Shortly after Diana died. Legend says that Diego never spoke again.“

Souvenir shop

Parallel to the waterfront, there is part of Trogir we called Pasike. Tourist love this part of Trogir 'couse of the restaurants, hotels, souvenir shops, pizzerias, monestary St. Dominic and art performances. There are also located small stone church (one of the many in Trogir), Gospe od Karmela which celebrated its day every July 16. On that day, we decorated church with laurel wreath and with first domestic grapes. In the night, every restaurant around the church puts away its tables from terrace making space for festival with fry fishes, wine and dalmatian music.

Old house, interior

Airport Split vicinity (4 km), highway exit A1 (15km), ferry port Split (25 km) and excellent bus connection with the surrounding places, make Trogir accessible and open from the land and sea. Due to its location and natural protection, its nautical port is a favourite destination.

The first tourtists in the season are Japanese and they arrive to Trogir in March and again in June and then in September. You can also find Germans, Italians, Hungarians, Slovenes, Czechs and Poles. But, we like Japanese people the most. They are so polite! I bet that out tradition is something very interesting to them. On our wedding day, all the Japanese people in town wanted to take picture with us. With them was a Buddhist priest who blessed our marriage. So, I would like to see a traditional Japanese wedding :)

When I was a student I worked in a Dalmatian Tavern. I always like talking with tourists, listened stories about their countries or telling them stories about Trogir.

Tourists are always amused by our traditional drink Travarica made from brandy (traditional Rakija) and fresh herbs such as sage, fennel, immortelle, carob. Every house in Dalmatia has its own recipe, and they says that Travarica cures all ills.

Characteristic of Dalmatian coastal cuisine is its digestibility and simple preparation. The secret of the fabulous taste of fish, meat, or other cooked dishes lies right in that. Yet the idea that simplicity means everyone everywhere could prepare them would be deceiving. The tradition of grilling and roasting fish and delicacies of the sea in this region has been carried on from generation to generation, whereby the proper grilling technique often depends on the type of wood or wood briquettes chosen to do the grilling. In addition to this come the tantalizing Dalmatian olive oil, grilling technique, and the particular taste of the fish and delicacies of the sea. This is what leaves every guest, once they have tried it, with unforgettable memories to take back home. 

My town prides itself on a wide variety of specialties, like mussels, shrimp (scampi), roast fish, delicious fish stew (Brujet), and meat specialties like sour marinated beef (Trogir's Pasticada with gnocchi). To top it off we like to eat  Krostule, Fritule, Rozata, Trogir's Rafioli, or one of the rich Dalmatian cakes, mostly made with almonds. Rafioli are the most known cakes. They are made from fine thin dough which is filled with ground almonds and other condiments and  rolled into small crescent-shaped pastries.  Due to their durability, special taste and appearance they can be the ideal suvenir from Trogir.

End in the end, let me tell you about sounds of traditional Dalmatian music. Dalmatia has a reach and long musical tradition. The music is typically Mediterranean one and often strongly resembles seaside Italian, Spanish or Portuguese music in the temperament and structure. What distinguishes it from the latter, are the solely vocally sung (a capella) songs by male five-to-eight ensemble - "Klapa" - so called "klapa" songs. The motifs in general celebrate love, sea, wine, poverty, poore homeland and Dalmatian towns.

That is a town where I grew up!

Brother's Trawl

Here you can see the atmosphere of Dalmatian Klapa songs live ;)

Also, I love song called Kapetane (Captain) sang by Klapa Intrade & Ribari, song which I listened when my brother was in a long working trip to the unknown seas. Song tells about young man who went from home for a long time to earn mony which his family needed. So, he leave his home, his friends and family (maybe evan his love) and took a trip to the unknown seas. All that time, he misses his home, Dalmatia, our sea and our wind. He tells his captain he was fed with others seas, so he need to take the helm in his hands and  turn the ship back to the Dalmatia. Because, everywhere is nice, but nowhere is like home!

„The wind brings the scent of home,

everything reminds me of her (Dalmatia),

I can not forget my sun, my sea and Dalmatia...

I still have the same wish,

When I see falling stars,

I can not forget my sun, my sea and Dalmatia...“

Pin It Now!