Moja Irska avantura: šetnja po liticama Howtha/My Irish adventure: Howth cliff walk

Please, scroll down for English version

Howth cliffs

Oduvijek sam znala da ću posjetiti Irsku, zemlju u kojoj se isprepliću povijest i kultura, religija i rase, zemlju u kojoj samo 11% stanovništva govori materinji jezik (gelski), zemlju koja je iznjedrila Guinness, raskošne livade, Joycea Becketta Yeatsa i Jamesa Joyca (zašto baš samo o njemu govorim, vidjeti ćete kasnije), zemlju koja još odiše mitovima, opasanim zidinama, prekrasnim dvorcima i nekadašnjem sijećanju na kraljeve. 

Sanjala sam o Dublinu, sanjala o njihovom zelenilu, o klifovima. I još sanjam da ću se opet vratiti vidjeti ono neviđeno.

Dan uoči polaska kući iz Dublina.

Nakon što smo se napokon jedan dan udostojili dignuti iz kreveta prije 7 sati i napokon stići na zadnjih 5 minuta hostelskog besplatnog doručka, stojimo na vratima hostela i čekamo.

Doručak je još u rukama. Onaj putni, jer čekamo ostatak prijatelja da krenemo u obilazak grada. Na još jednu porciju novih doživljaja, kulture i Dublinera.

Ubrzo nam se na vratima hostela približi dečko kojeg smo upoznali na teresi hostela dan ranije, dečko iz Poljske koji već godinama živi i radi u Dublinu, i kaže nam da odemo posjetiti Howth, ribarsko selo u blizini Dublina, udaljeno 20 minuta vožnje DART-om (Dublin Area Rapid Transit). A mi se nalazimo tek minutu hoda od Conolly station. Gledam stanicu iza njegovih leđa, pa gledam njega.

„Ima li svjetionika ili klifova?“ – upitam ja njega. 

Nije da ne želim u Dublinskoj avanturi osjetiti i mirnoću zelenila, ali ne želim otići iz Dublina dok ne vidim to šareno zelenilo o kojem pričaju, pašnjake, pokoji svjetionik ili dok se ne popnem na klifove. Tako da sam posljednji dan odlučila potrošiti upravo na takve stvari. Takva sam i točka! Dugo sam sanjala o Irskoj, o Dublinu, ali ono što me zaista privlači to su svjetionici, mirnoća prirode, svježi zrak, pašnjaci, keltsko nasljeđe. Nisam željela otići, a da to ne vidim. Jer, čovjek nikada u životu ne zna hoće li se i kada vratiti tamo gdje je već bio.

„Oh, yes!“ – odgovara on.

Daje nam upute kako da dođemo do Howtha, govori kako trebamo biti oprezni ako se budemo penjali po klifovima jer na većim visinama uvijek puše vjetar, a staze su jako uske. Rastanemo se sa smješkom.

Da budem iskrena, mislim da nikome od nas 11 nije pala na pamet ideja da odemo vidjeti klifove. Bili smo samo hrpa studenata koji su ljeto htjeli provest negdje, izbor je pao na Dublin, našli smo povratne karte za 50ak eura po osobi i jednostavno se zaputili u avanturu.

Howth port

D. i ja uputimo se na Connolly station, kupimo povratne karte za sitne novce i čekamo DART vlak. Srca nam ubrzano lupaju, veselimo se novoj avanturi, a D. se smije jer su ostali propustili priliku koja nas čeka. Sami smo, nemamo pojma u koji vlak ući, a nemamo mnogo vremena.

Raspitamo se i vlak već dolazi, sjednemo u njega i vozimo se. Nema šanse da se izgubimo, u vlaku je sve elektronizirano, na svakoj stanici piše njen naziv.

Izlazimo u Howthu, pješćanom mjestašcu koji sa sjevera štiti Dublin. 

Prvo što smo ugledali bila je luka sa tisuće raznobojnih brodova i koća, ribarskih mreža i galebova. Svjetionik u daljini. Dah mi je zastao. 

Za Howth kažu da danas predstavlja mješavinu predgrađa Dublina  i divlje prirode, te da nije samo ribarski gradić koji je nekada bio. Naziv mu navodno potječe još iz staronorveškog jezika (Hoved=head, glava), a smjestio se na poluotoku Howth Head.

Lighthouse

Nakon fotkanja svjetionika i mojih uzdaha za njim, zaputili smo se uz strmu uzbrdicu prema klifovima. Iako je Irska poznata kao zemlja s najviše padalina (a što može objasniti i njihovo zelenilo),  poslužilo nas je lijepo vrijeme, iako malo vjetrovito.

Šetajući uz puteljak, sve više se približavajući svom cilju prema klifovima, razgledavali smo kućice smještene u zelenilu puteljka s lijeve i desne strane, kao i one smještene na rubu hridi, djecu što su trčkarala naokolo, morske padine, zidininama opasane hridi, let galebova... Osluškivali smo zvukove mirnog mjesta, zavijajućeg vjetra i starih legendi koje su vijorile u zraku, a kuće kao da su pričale svoju priču.

Howth houses on the path

James Joyce house (1880-1883)

Ispred jedne kuće smo zastali. Tek uobičajena kuća bijelih zidova, crvenih vrata uz morske padine. Bila je to Balscadden house, kuća u kojoj je poznati Irski novelist, pisac i pjesnik James Augustine Aloysius Joyce živio od 1880-1883. godine. Pretpostavljam da ga je to mjestašce toliko inspiriralo da je u svojoj noveli Ulysses, Leopold Bloom upravo u Howthu zaprosio Molly.

Irish Eye island

Kada smo konačno stigli na početak litice, ostavljajući prekrasno šarenilo kućica za sobom, bili smo oduševljeni pogledom koji se pružao na morsku pučinu, Wicklow planine u daljini, pa smo se zaputili nižom šljunčanom stazom kojom možete obići cijeli Howth Head i završiti u Suttonu, prolazeći pored svjetionika, a odakle vam se pruža prekrasan pogled na Dublinski zaljev.

Litice su zaista strme i jako uske, na svakom kilometru nailazite na znakove opasnosti, ali to nas nije smelo.

Na povratku je sunce upeklo, a D. i ja smo sjeli uživajući  u šarenilu zelene boje,  pašnjacima iza naših leđa, u Ireland's Eye (nenaseljeni otočić) ispred nas i grickali domaći sir koji smo ranije kupili.

Kada smo ogladnili, a vrijeme se polako počelo pogoršavati, teška srca smo se uputili natrag u istraživanje grada, suvenirnica, te pokoji zalogaj na Fish & chips, a po kojem je Howth također poznat.

Na žalost, nismo stigli razgledati dvorac koji se nalazi na drugom kraju, ali Howth je svakako bio prekrasno iskustvo.

S pogoršanjem vremena, završila je još jedna avantura :)

Howth bay

English version

I always knew I would visit Ireland, a country mixed with history and culture, religion and races, a country where only 11% of the population speaks the old Irish language (Gaelic), a country that gave birth to Guinness, luxuriant meadows, Joyce Beckett Yeats,  and James Joyce, a country that still exudes the myths, walls, magnificent castles and stories of  kings. 

I dreamed of Dublin, and I still dreaming about their green color everywhere.

So, getting out to Howth almost felt like a relief, to get out from the noise and just breath the fresh sea air.

The day before leaving Dublin.
My classmate and dear friend D. and I, we decided to visit Howth, fishing village near Dublin. Howth is located only 13 kilometers from Dublin, and it's connected with public transport DART (Dublin Area Rapid Transit) to the Howth station, which takes only 20 minutes of  your time to experience the greatest adventure of hiking on the Howth cliff path.

We arrive at Howth, sandy village to the north of Ireland, built to protect Dublin. The first thing we saw was a port with thousands of colorful boats and trawl, fishing nets and seagulls. Lighthouse in the distance. My breath was stopped in just one second, and that’s the amazing thing! 

It’s name apparently originates from norvegian language (Hoved = head), and is situated on the peninsula of Howth Head.

Depending on how much time you've got, you can walk along the cliff path all the way to Baily Lighthouse and beyond, from which you can see Dublin Bay, or cut back to the village by following the old tram tracks and just sit on the green meadow on the top of Howth head and enjoy the view of Irish Eye, a small uninhabited island, situated directly north of Howth harbour.

Walking along the path, we saw houses nestled on the edge of the cliffs, as the kids ran around, sea slopes belted by walls of rocks, flying seagulls. .. We listen to the sounds of a peaceful place, wailing wind and the old legends which are waved in the air, and the houses as if they were told their stories. 

In front of one house, we stopped. Just a common house with white walls and red doors. It was Balscadden house, the house where the famous Irish novelist, writer and poet James Augustine Aloysius Joyce lived from 1880-1883.  I suppose this place inspired him, so in his novel Ulysses, Leopold Bloom proposed to Molly nowhere else then in Howth. 

The time is rapidly changing from the sun to the rain, and it's always windy, so you must be very quickly to take snapshots.

Amazing last day in Ireland!

Pin It Now!