10.23.2011

Dublin – grad piva i vesele glazbe/Dublin – the city of Guinness and cheerful music

Please, scroll down for English version

Temple bar, Dublin
Svako malo napravimo nešto za sebe, odemo na neko putovanje koje stvara uspomene za cijeli život.
Putovanje u Dublin zasigurno je jedno od njih.
Iako je to bilo još u ljeto 2008. godine, odlučila sam pisati o tom putovanju koje je u meni ostavilo duboki trag zadnjeg putovanja na kojem sam bila s prijateljima s fakulteta prije diplome, dojam jedne vesele nacije, drugačije kulture, hrane i glazbe. Budući da sam u posljednje dvije godine neprestano radila, a potom i pripremala pravosudni ispit, marljivo sam zanemarila svoju pustolovnu stranu kako bih se fokusirala na karijeru. I sada, kada se svemu tome bliži kraj, odlučila sam se prisjetiti jednog od najljepših putovanja u mom životu, kao i onih koji me tek čekaju i koje ću marljivo planirati kada se malo slegnu dojmovi nakon (nadam se uspješno) položenog pravosudnog ispita.
Iako sam posjetila i klifove Howtha, ribarskog mjestašca u blizini Dublina, to je neka druga priča...


Street, Temple bar, Dublin
Približavali smo se Irskoj uz sve one šarene časopise i vrećice grickalica, uz priču i after eight čokoladice kupljene u dutyju, nemogućom brzinom prelijetali smo preko gustih bijelih oblaka, kada me je odjednom obuzeo osjećaj divljenja, a pogled mi je pao na zelenilo koje je dosezalo u nedogled. Na tlu sam toliko srcu i oku željene i ugodne Irske!
Irska, zemlja o kojoj sam toliko sanjala, a eto sada, sa sve većom bukom avionskih motora i kotača koji su se spuštali na dublinski aerodrom, nepomično stojim tu, a htjela bih vrištati od sreće i što prije i u jednom mahu vidjeti sve, probati sve one okuse koji su mi na mahove prolazili glavom: donuts, guinness, kozji sir, famozni prženi doručak, kolačiće od krumpira...


Ha' penny bridge
Dok sam se trznula iz razmišljanja, već sam sjedila u jednom od dublinskih buseva kojim nas je vozač doveo do hostela kroz niz dublinskih predgrađa i kućica, tik spojene jedne do drugih, popločanih opekom i s prepoznatljivim stilom vrata uokvirenih s pokojim cvjetićem, bršljanom i željeznom ogradom...




Naš hostel smjestio se u blizini centra Dublina tik uz Connolly train station, što je u jednu ruku i dobro, jer prolazeći kroz ulice Dublina u svako doba dana najbolje se osjeti ta gradska, užurbana vreva, a svatko od Dublinera ide svojim smjerom, za svojim potrebama...





Conolly station
Dublin - grad piva i vesele glazbe! 
Dublin, grad koji živi i danju i noću, grad koji nikada ne spava, osim, naravno, u rano jutro. Možda mi se i ta jutarnja mirnoća Dublina zapravo i najviše dopala... Ujutro rano bih se znala išuljati iz hostelske sobe i otići sjesti pred hostel ispod rasvjetnog stupa s kojeg je visjelo raznobojno cvijeće. Tako sjedeći u rano jutro, gledala bih kako se sunce sve više podiže na obzorju, sklupčala bih se u trenirci dugih rukava i čekala da se u 9h ujutro otvori prva trgovina grickajući jabuku.


Donuts
Pogled mi je sezao na udaljene popločane ulice, hostele, pubove... Zanimljivo je to jutro Dublina usred ljeta kada se ne čuje sav onaj žamor i buka, kada nema izlaska na balkon, a do ušiju ne dopire krik galeba i šum mora, a pogled s terase hostela pada samo na popločane šarene kuće...
Pubovi navečer rade do najkasnije 2 sata u noći, a prve trgovine otvaraju se u 9h ujutro. I prije 9h ujutro nema nikoga na ulici, tek pokoja policijska patrola...

Spire of Dublin
U našem kvartu smjestilo se niz trgovina za hranu, McDonalds, KingBurger i ostali fastfoodovi. Umorna od leta, uputila sam se u najbliži dućan koji sam našla u kvartu, odmah iza ugla hostela kako bih mogla nešto prigristi. Prva pizzeria
-"Pih!" pomislih, pa valjda u Dublinu mogu naći nešto bolje od pizze koju ionako mogu jesti kod kuće! 
Nakon 10-tak minuta šetanja od trgovine do trgovine u kvartu, odustala sam od potrage za nečim što bi zadovoljilo moje nepce (i tada studentski budžet) jer me razočarao sav taj niz fastfoodova. Nije da ga nisam očekivala, ali ne na svakom koraku i ne toliku brzu hranu! Ušla sam u supermarket nadajući se nekom pecivu ili jutarnjem laganom sendviču, ali sam se iznenadila kada sam vidjela da na policama nema peciva, čak štoviše, nema one tete koja stoji za pultom i koja te ljubazno gleda kada joj kažeš da ti za 10 kuna napravi sendvič. Sve zapakirano, od mlijeka na litre, preko salame koju možeš kupiti jedino već narezanu i zapakiranu, do već složenih sendviča i pomfrita u kartonskim kutijicama... Odšetala sam do odjela s voćem, u plastičnu zdjelu si složila svježe narezano voće, prelila ga žitaricama, pahuljicama i jogurtom i doručkovala. Mislim se, dobar i zdrav doručak, unatoč svemu. Valjda će ručak biti bolji (međutim, nije bio)! Za odlazak u restoran treba izdvojiti i do 500 kn po osobi pa smo to odlučili ostaviti zadnji dan. Eh, da mi je onda bilo pojesti pijat bakine domaće juhe, manistru usuvo ili nekakvu salatu... Zašto je baš sada ta misao došla u glavu? Brzo prestati razmišljati o bakinoj hrani! Uostalom, moje putovanje je tek započelo (da, moj izlet razgledavanja grada). No, sve mi se više činilo da je nakon posjete 10 supermarketa i viđenih 3 McDonaldsa u jednoj ulici, moj gastro izlet gotov.


Gogarty Pub
Ipak, u srcu Dublina, u samom centru, pronašli smo maleni restorančić, nalik na gradsku menzu u kojoj je bilo tek spravljene hrane, povrća, tjestenine, krumpirovih kolačića i pogačica... Raj za nepce!
Sjedeći tako u tišini, pijuckajući njihov famozni smoothie, promatrali smo žuran hod Dublinera.
Tipičan irski doručak sastoji se od 2 kriške toplog tosta premazanog s maslacem, prženog jaja, salame i malo kobasice. Sve u svemu, drugačije nego u nas, pogotovo kada ti uz doručak serviraju Guinness pivo, irski viski ili Irish coffee!
Mada se dosada Dublin i nije nešto pohvalio svojom gastro ponudom, ono što vam zapne za oko jesu ljudi raznih rasa i nacionalnosti, građevine, arhitektura...
Najviše mi se dopao most preko rijeke Liffey poznatiji kao H'penny bridge, a koji vodi u poznatu četvrt Temple bar. Kako legenda kaže, preko tog su mosta ljudi za prelazak na drugu stranu rijeke Liffey (u četvrt Temple bar) morali platiti pola novčića, a odakle je i sam most dobio naziv.


Dublin živi noću! Sva ta raskoš ljudi, raznobojnih svjetala, barova koji otvaraju noću vrata svim posjetiteljima, tradicionalna irska glazba uživo, srdačnost domaćina, domaća tek točena piva, i puno puno veselja, skakutanja od ranih jutarnjih sati... I plesala sam, jesam, na zvukove tradicionalne irske glazbe koja je odjekivala drvenim zidovima puba, a najviše mi se dopalo Guinness pivo koje nije toliko gazirano kao pivo u nas, pivo koje ima aromu kave i toliko bogatu pjenu da zadržava novčić na vrhu (isprobano). A onda, kada bih se umorila odšetala bih do trgovina koje su radile dugo u noć i grickala famozne donuts. Po povratku u pub, Dublineri i turisti još bi bili tu na istom mjestu, slušali odjeke irske glazbe i violina, s kriglama u rukama veselo poskakivali...



English version
Dublin– the city of Guinness and cheerful music

Every once in a while, we take a trip to create a lifetime memories.
Trip to Dublin, the capital city of green Ireland, is one of them.
I can't remember when was the last lime when I took some unforgettable trip. Last 2 years I was hard working and then studying for my bar exam, and it made me stay at home pretty much.
Sure, I also visited the Cliffs of Howth, but that's another story to tell...



Trinity College, Dublin
So, Dublin was my escape trip to celebrate my graduation in 2008., and it made a beautiful memories of traditional Irish breakfast, Guinness beer, cheerful music, so much different people and culture!
I remember the day I had my first American (or should I say Irish) Donut. Naturally, I choose chocolate one. And when you try one, you cann't stop, so I tried every single kind they had.
We don't sell donuts in Croatia, so this was a gourmet experience.

Dublin castle
Christ Church Cathedral
Viking street, Dublin
The most beautiful days I spent in Dublin was when I just sat in a cafe on the corner and watched bustle of the Dublin streets, feel the Dublin atmosphere. And, it's something you can not explain with words just like you can not explain their green color everywhere. You have to see it :)




Pin It Now!

15 comments:

  1. Ajme, Dublin, ponovo sam se prisjetila tog divnog grada i divne zemlje. Ja sam veliki Ireland fan i stvarno uzivam u ovim fotkama! Jesi fotkala spomenik 'konama' (cini mi se da je bas kada se iz Temple District predje preko Ha' Penny Bridge. I naravno da sam jela u pravom pubu pravi irish stew sa pravim Guinnessom:)!
    Super!!! Hvala na postu!

    ReplyDelete
  2. krasne fotke, baš kao i na cijelom blogu...jučer sam slučajno naišla i cijelog ga na brzinu pregledala, naravno, naišla i na recepte koje ću svakako isprobati...meni najljepši od svih food blogova s ovih prostora koje sam pogledala :)

    ReplyDelete
  3. Čitajući tvoj post dobila sam neodoljivu potrebu otputovati nekamo.

    ReplyDelete
  4. Wow, koje predivne fotke...stvarno ste uzivali!!! Ja i dragi smo dosta toga proputovali, a Dublin nas jos ceka i nadam se da cemo uskoto i do tamo:)

    ReplyDelete
  5. Hvala za ove predivne fotografije:0Nisam bila u Irskoj ali me spopadne zelja svake godina kada ovd na Novom Zelandu gd ezivi mnogo Iraca slave svoj St.Patrick's Day pa nam se ceo grad zazeleni:))

    ReplyDelete
  6. Dublin mi je na popisu gradova koje obavezno moram podsjetiti :) Jako lijep post, gotovo literaran. Fotke sjajne. Što se jela tiče, zar u irskim pubovima ne poslužuju hranu? Mi smo se u Londonu gotovo isključivo u pubovima hranili jer su nudili tradicionalnu klopu po prihavtljivim cijenama.

    ReplyDelete
  7. Zanimljivo putovanje, nisam nikada bila u Irskoj. A imam u planu jednog dana...

    ReplyDelete
  8. Havla cure :) Meni je Dublin ostao u posebnom sijećanju :)


    @ Leeloo, hvala ti na lijepim riječima :)

    @ Monika, a meni ostaje posjetiti Londom u kojem si bila, uživala sam u svim fotkama :) Nude hranu u pubovima, ali sa studentskim budžetom to si ne možeš priuštiti tri puta dnevno. Doručak nam je bio besplatan, ručak smo prigrizli, a navečer smo jeli u pubu uz Guinness pivo ili Kilkenny :)

    ReplyDelete
  9. Majo, putovanja su jedina stvar koje čovek može zaista da poseduje, kao i ljubav, a sve ostalo krpice i stvarčice su prolazne. Kakve živopisne slike. Nikada ne bih povezala Dablin sa ovakvim bojama. Ona crvena vrata i cveće koje visi me je oduševilo. Sledeći put dobro prouči na netu preporuke globe trottera za lokalne delikatese, skrivena mesta gde se može jesti za male pare.
    Kažu da su Irci najbliži Srbima, ako bi se moglo porediti. Vidim da vole da se vesele, lumpuju, da vole dobro piće i jaku hranu, pa ima tu i neke sličnosti. Čak postoje i neke teorije o genetskoj povezanosti sa njima, Kelti i to. Smo ti nama to položi pa onda ruksag na leđa i u svet, pa makar i do Srbije.

    ReplyDelete
  10. Predivne fotkice tako živih boja... Hvala ti na ovom postu uživala sam u svakom njegovom detalju!

    ReplyDelete
  11. Uvijek uživam u ovakvim postovima, hvala ti za virtualnu šetnju Dublinom, kojeg mi je velika želja jednog dana posjetiti, jako mi se svđa Irska kao zemlja općenito.
    Uvijek mi se činilo kako oni nisu baš neki vrhunski gastronomi, zapravo sam uz tu zemlju uvijek asocirala neku tešku hranu :) No, to me ne dirta mnogo, Dublin bih zaista voljela posjetiti, a tvoje fotke baš mame.

    ReplyDelete
  12. Majo, divan post! Uzivancija za citanje i gledanje!!! :) I meni je Irska velika zelja... nadam se da ce se jednom ostvariti...
    Posebno sam se odusevila gledajuci koliko oni imjau cveca na ulicama! Prelepo!!! :)

    ReplyDelete
  13. Krasan post. Dublin mi je na listi gradova koje bih željele posjetiti. Bila sa u Irskoj ali u drom djelu, u Shannonu i ostao mi je u krasnom sječanju.

    ReplyDelete
  14. Uzivala sam u ovom prekrasnom postu i živopisnim slikama. Dublin vec dugo namjeravam posjetiti, i kad ovu ljepotu vidim ta se zelja budi jos vise :) Hvala ti na tome!

    ReplyDelete
  15. Divane fotografije! Dablin je ocaravajuci...

    ReplyDelete