8.31.2012

Tart od smokava, (a)cro(b)atie gourmande i baka


Tart od smokava
Jutro je.
Sjedim na balkonu i gledam jedrilice na pučini.
Prije samo nekoliko dana sjedila sam na ovom istom mjestu. Ali, tada je moj najbolji dvojac s bloga (a)cro(b)atie gourmande dolazio kod nas u Trogir. 
Baka je oduševljena, napokon će si naći društvo za gledanje sapunica i izgovor da s nekim popije kavu.
I M. i ja smo sretni. Pomalo uzbuđeni.

Nekoliko sati kasnije kampanel je otkucao podne, pa jednu uru.
Kolodvor u Trogiru. Tko tamo nije bio po ljeti, blago njemu. Gužva od tisuću ljudi, svi se znoje po sunčini, naguravaju (već i nekulturno), svađaju se, vozači su živčani, kondukteri još gore, ne možeš ništa ni pitati i da imaš tisuću pitanja, a vrhunac svega je što autobusi kasne.
Nas dvoje parkiramo auto na parkingu (mudra odluka je bila ne ići u gužvu s autom) i krećemo pješice prema kolodvoru. Pita nas zaposlenica parkinga da kad ćemo natrag. E, da barem i ja znam. Sudeći po gužvi u gradu, nećemo tako brzo.
Čekamo na kolodvoru. Ljudi prolaze, autobusi dolaze i odlaze, mi čekamo onaj zadarski. Mislim da ću iskočit iz kože od ove vrućine, haljina mi se totalno priljepila za tijelo, a mom M. leđa plivaju u znoju, sudeći po mokroj majici. Najgora ura za bit na sunčini, a da nisi na moru. Barem smo na friškoj ariji. Naš dvojac sigurno „uživa“ u prastaroj klimi koja se godinama nije čistila, jašući do Trogira po ovoj gužvi. Kolona ide unedogled.
Napokon u autobusni kolodvor ulaze dva zadarska busa. M. i ja trčimo, obilazimo prvi autobus, tražimo RayBanke po glavama. Ništa. Obilazimo i drugi autobus s istim pogledima. Opet ništa.
Stiže sms da su tu. Ma di tu, kako nisan ništa vidila, već mi se i leće magle od ovih +40 vani.

Nekoliko minuta kasnije, kad smo se uspjeli provući kroz gradsku kolonu, ulazimo u stan.
Mama naravno, kao mama, srdačno ljubi i pozdravlja naše prijatelje, ne znaš tko je uzbuđeniji.
Baka, kao i uvijek, na svom je mjestu u kutu kuhinje i gleda kako se svi redaju s pozdravima. Čeka ona svoj red. Šećer na kraju. Promatra baka budnim okom, smješka se. Reć će ona svoje kad procjeni situaciju. A ja već znam, čim se baka nasmiješila, zadovoljna je. Dobri ljudi došli su u njenu kuću, danas je malo takvih. Dobre ljude ona odmah skuži, kao da pričaju istim jezikom.
I dok čekamo na balkonu moj crni rižot koji nikako da se iskuha iz tekućine, baka je već u priči s našim dvojcem. Priča baka kako je našoj nježnijoj polovicu momak dobar, da ima pokvarenih muških, a da je ona dobro odabrala. I on se smiješi, kuži on šta baka priča. 
Priča baka o tome kako je sama počela učit talijanski kad je bila mlada pa joj je brat od prijateljice ukra riječnik, priča kako su Talijani u zadnjem ratu ukrali kip svetog Ilije s brda. Svi se okrećemo, gledamo brdo i crkvicu, pokušavamo dočarat to vrijeme Drugog svjetskog rata.
Smije se baka, i mi se smijemo, svih nas je nasmijala. Skuhala je nakon ručka kavu, privukla stolicu na balkon i sjela s nama, kao da svih zna sto godina, kao da je to nešto šta radi svaki dan.

Trogirska ulica, golubovi 
Dani su nam tako brzo prošli, u kupanju, šetanju, učenju novih riječi i najviše u ćakulanju.
Nas dvi smo zaćakulale. O svemu, o bitnim i nebitnim temama. Iznova i iznova.
I onda je mama donila svježe smokve. Mom M. su naravno oči uvik brže pa je i skladao pjesmicu dok nam je krao smokve za koje smo se svim snagama borile da nam ostanu za tart.
Da, radit ćemo tart. A i zbilja, kad imate zdrave ruke, muškarce koji sve mogu pojesti, dobro društvo, zbilja vam nije potrean nikakav izgovor, a ni recept, ideje vam same dođu.


Nas dvije smo zamijesile tijesto od brašna, malo soli, šećera, jaja i maslaca. Zamotale smo tijesto u foliju i ostavile u hladnjaku da se stisne.
I nastavile ćakulat.
Kasnije smo smokve prerezale i nakapale ih s 3-4 žlice domaće Travarice i ostavile da se malo Travarica upije :)
Kada je tijesto bilo dovoljno hladno za valjanje, namastile smo kalup, utisnuli tijesto pa ga po dnu premazale domaćim pekmezom breskava-smokve kojeg je radila mama nježnije polovice našeg dvojca. Po pekmezu smo aranžirale polovice smokava, a kako je M. maznuo dio smokava, rupice između smokava smo pokrile utiskujući amulice i šljive. Slatkim smokvama s notom travarice, kiselkaste šljive dale su pravi kontrast. 
Voće smo zatim posule s kristal šećerom, domaćim tekućim medom i pistacijima. Zatim smo sve pekle dok voće nije omekšalo, a tijesto bilo hrskavo.

Prije nego je tart bio gotov, M. se došao pribilježiti za svoj komadić :)
A, jok! Nema ništa dok nas dvije ne ovjekovječimo naš kulinarski uradak. Tek onda jelo :)

Navečer je opet baka bila u prvom planu, kada je mama donijela nove smokve. One dvije su ponekad kao ping-pong loptice. Jedna govori jedno, druga drugo, a nekim čudom obje se kuže.
Kaže baka: - „Daj maloj da jede, nemaju oni smokava u Francuskoj“, a mama pokušava izabrat one koje se nisu spljoštile jer te smokve se ne nude gostima. A baka vidi da su oči u mog M. veće nego u gladnoga vuka, a i šta će naši Francuzi čekat dok ona izabere. I tako su smokve planile.

Planili su brzo i dani. Toliko brzo da je već došao trenutak rastajanja od nas i naših kulinarskih avantura, ali vidit ćemo se mi opet, u zamjenjenim ulogama.
Baka kao baka, bilo joj je žao što nam odlaze.
-„Zašto idu? O, majko Isusova, ko in smeta ovde, nek još ostanu“, baka ih nije tila pustit. Da je mlađa, jača, sigurno bi ih pokušala spriječit :)
-„Bako, idu oni u Pučišća da budu malo sami i da vide i druge djelove Dalmacije“- kažemo mi.
-„Ali neka se onda vrate. Vi ćete doć po njih, doć će oni opet“, kaže baka.
Naši domaćini zarobili su naša srca.
Znaju, da kada opet budu u Hrvatskoj, da se moraju vratiti. Ako ne radi rižota, onda radi bake :)

Verziju druge strane priče našeg predivnog dvojca možete pročitati na njihovom blogu.





Pin It Now!

39 comments:

  1. Rwhooo! Majo, hvala vam svima jos jednom, od srca i na svemu. Izljubite nam nonu. I kako samo ima pravo: nema toga u Francuskoj (bar ne u Akvitaniji), nitko mi smokve nije nudio kao ona. A i T. se cini da ima pravo; samo ponavlja: Dobar sam, rekla je nona: D O B A R! :) Uzivali mo u svemu, nadam se da cemo moci uzvratiti gostoprimstvo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala vama šta ste nam uveselili lito :) Baka svaki dan pita za vas, misli ona da ste još u Pučišćima i da ćete svratit, svaki dan joj moran objašnjavat da ste već doma :D

      Delete
    2. Bilo bi najbolje da nona dode pa da kaze koju o vinogradima, oceanu i gradu. Nemojte shvatiti krivo, svi ste nam ostali u sjecanju, ali Nona ima "posebnu rupicu u srcu" (kako se kaze po novohrvatskom ilitiga onom Trapezovom).

      Delete
  2. What a fabulous tart! I love that picture of the pigeons...

    Cheers,

    Rosa

    ReplyDelete
  3. Kako lijepoooooo <3 Super mi je tart i fotke i sve ali draže mi je nekako što ste se družile i prica o tome, i baka naravno, i cakule.....zamišljam atmosferu i osmijeh mi na licu :) Hvala na divnom postu....

    ReplyDelete
  4. Malo je reći koliko volim tvoje slike,post je tako divan,odiše toplinom,zaista sam uživala Majo..pusa!

    ReplyDelete
  5. Predivan post, uživala sam, ugođaj koji se ne zaboravlja. Tart san snova.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dunja, hvala ti! I mi smo uživale :)

      Delete
  6. Sve si nam emocije prenela!
    Prekrasno, stvarno sam uživala u svakoj rečenici... a smokve su mi mirisale dovde:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nevena, cilj nam je bio da osjetite barem mali dio atmosfere koji smo mi osjetili u druženju :)

      Delete
  7. Jako lijep post koji je tako vjerno dočarao vaše druženje i toplu atmosferu koja je vladala. Tart je odličan, vidim da su i drugdje muški slabi na smokve, a ne samo kod mene.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ah, te smokve, srećom pa ih ne kupujemo jer bi od sveg voća najviše na njih trošili :) Hvala ti Tamara!

      Delete
  8. Sjajan prica i jedna i druga, predivne slike takodje :)

    ReplyDelete
  9. Pročitala sam obje priče u jednom mahu, bez pauze, obje ste tako emotivno a ujedno i jako zabavno ispričale priču o vašem višednevnom "ćakulanju", uživala sam, hvala vam! A Baka je legenda :)
    Tart je fenomenalan, ne mogu pogleda odvratiti od ovih predivnih smokvi- obožavam ih!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, da u ćakulanju, ili kako bi T. rekao u "čukulum" :)

      Delete
  10. Kad sam vidjela samo sliku, boje su mi bile toliko predivne da je izgledalo kao neka slastica koja se u Harryu Potteru radi uz pomoć čarolija :) Ma krasno, volim smokve :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma daj, a ja sam se mislila da li da objavim samo jednu sliku jer je ovo slikano u popodnevnim satima i slike su žućkaste, a vrijeme kao i svjetlost nam baš nije bilo naklonjeno. Baš mi je drago šta ti se sviđaju :)

      Delete
  11. krasno ste se družile i fino počastile!

    ReplyDelete
  12. lijepo vam je bilo :). citala sam post vec dva puta, s osmijehom od uha do uha. prekrasno pisano, toplo prenesena atmosfera :).
    pozdrav cool noni ;)

    ps. a tart je prekrasan!

    ReplyDelete
  13. Majo, da ne beše ovog posta ni ovaj krasni bi ostao tajna za mene. Baka je genije! Tri puta ura za baku-ura, ura, ura! verujem da si ti najbolji domaćin koji postoji a tako si lepo opisala scene da sam mogla i da vas zamislim, kao na filmu. Tartić j odličan, a fotke sa ovim rupičastim tanjirom koji podražava ove semenke na tartu u smokvicama, e toga samo ti možeš da se setiš.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije da hvalim svoju baku, ali i meni je divna :) Hvala ti moja Jelena :D

      Delete
  14. Replies
    1. Nama je nostalgično... Al bit će nam opet lijepo :)

      Delete
  15. Divan post draga Maja , baš sam uživala, i raznježila se, sve je tako lijepo ali baka je posebna !
    I tart je super, uh valjda će još biti dovoljno smokava da ga još ovu sezonu isprobam !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Branka, hvala ti! Nadam se da ćeš imati smokava :)

      Delete
  16. Krasan post, uživala sam čitajući ga. Fotke su predivne, tart izgleda jako ukusno. I drago mi je zbog lijepog druženja, bakica mi se čini zakon!

    ReplyDelete
  17. U jednom dahu sam pročitala oba posta. Sećaćete se svi ovog leta sigurno vrlo dugo! Bilo vam je lepo ali mislim da je baki bilo najlepše, odvojili ste je od sapunica, iz kolotečine staračkih dana a to je ono što će ona dugo pamtiti i dugo, iznova proživljavati.

    Ah, kako bih rado probala recept. No, moja smokvica je rodila 3 (tri) smokvice. Juče sam jednu pojela a druge dve su na čekanju:-))))

    ReplyDelete
  18. Kako vam je bilo lijepooo... Predivan post i jedno predivno novo poznanstvo i prijateljstvo! :)

    ReplyDelete